-
NIKŠIĆ
– Iako baštine tradiciju dugu oko 350 godina, bratstvo
Perović iz banjskog sela Macavare prvi put je saborovalo ove godine. Bratstvenici su se okupili na svetoj liturgiji koju je u crkvi Sv. Jovana Krstitelja u njihovom selu služio banjsko-rudinski paroh
Radenko Koprivica. U zavičajne Macavare došli su mladi Perovići da se upoznaju, a stariji da se vide i porazgovaraju. U to mjesto njihovi preci, braća
Pero i
Mirko, doselili su se iz Pješivačkog dola gdje su se prezivali
Pavićević. Kada su oformili svoje porodice, razdvojili su se. Perovi potomci odlaze u Staro selo gdje nastaje prva naseobina Perovića, ali su istorijske okolnosti uzrokovale da se bratstvo u više navrata raseljavalo.
-Dosad smo se raseljavali, odlazili, tražili bolji život za sebe i potomstvo. Došlo je vrijeme da se vraćamo svojim korijenima, da posjećujemo zavičaj, da se sabiramo oko naše rodne kuće Perovića, naše saborne crkve koju su gradili naši preci i ostavili je nama, svom potomstvu. Ovdje treba da nalazimo izvor duhovnog zbližavanja i da nasledstvu prenesemo ono što su nama preci ostavili, zavjet, da ne zaborave, ma gdje živjeli, ko su i odakle su, istakao je u pozdravnoj riječi
Drago Perović.
Ratovi, nerodne godine i, kako je rekao, mnoge druge nedaće često su njihove pretke tjerali sa ognjišta. Najmasovnije raseljavanje bilo je od sredine prošlog vijeka kada se u zemlji tek oslobođenoj od fašističkog okupatora izgrađivala industrija. Perovići su ponosni na svoju istoriju, a brojni su oni iz bratstva koji su položili živote u svim ratovima vođenim za oslobođenje.
-Posebno je za nas Peroviće bio koban Drugi svjetski rat. Našu današnju slobodu platilo je životom 26 Perovića rođenih u Macavarama. Posebno je žalosno i tragično što su 22 bili mladi ljudi, koji nijesu stigli ni porodicu da formiraju. Kao ratnici, naši preci su bili hrabri, postojani i odvažni, na svim ratištima u kojima su učestvovali. Za ratne zasluge grudi više naših predaka krasile su zlatne i srebrne Obilića medalje. Nosioci su mnogih crnogorskih i jugoslovenskih odlikovanja i priznanja. Mnogi su izginuli na znanim i neznanim ratištima, a nekima se ni grobovi ne znaju, rekao je Perović, naglašavajući i da preci mogu biti ponosni na potomke koji su danas dobri domaćini, vrijedni radnici i zanatlije, intelektualci, uspješni sportisti.
Gosti na njihovom prvom saboru bili su predstavnici starih bratstvenika Pavićevića iz Pješivačkog dola, zatim Perovići iz Golije, sela Danići kod Gacka, kao i rođačkog bratstva
Mirković iz Macavara. U ime Pavićevića, bratstvenicima se obratio
Božidar Pavićević, a u ime Perovića iz sela Trepča koje pripada Rudinama
Dragutin Perović.
B.B.
Blagoslov paroha Koprivice
Sabor Perovića blagoslovio je sveštenik Koprivica, ističući da mu je posebno drago što su bratstvenici odlučili da bratstvenički skup započnu svetom liturgijom.
-Kroz ovu svetu čašu tijela i krvi Gospodnje mi smo jedno s Bogom, i jedno jedni s drugima, a preko ove svete liturgije koja je otkrovenje crkve bivamo jedno i zajedno sa svojim precima. Neka vam bude na zdravlje i na spasenje ova služba, ovo vaše bratsko sabranje, neka Gospod Bog ispuni svakim dobrom vaše domove i vaše bližnje, a vašim precima, čije se danas duše raduju, neka bog podari vječni mir i pokoj, kazao je sveštenik Koprivica.
On je bratstvenicima prenio pozdrave od
Mirjane Perović i njene porodice iz Beograda koja nije bila u mogućnosti da prisustvuje saboru. Ujedno, sveštenik Koprivica pozvao ih je da zajedno sa ostalim Banjanima i Rudinjanima budu aktivni učesnici u organizovanju slave Manastira Kosijerevo i saborovanja kod crkve Sv. Atinogena na Vučjem dolu.”