-ŠAVNIK – Potomci
Petra i
Vidaka Pekovića bili su domaćini slave obnovljene crkve Sv. arhiđakona Stefana u mjestu Katunac na Krnjoj Jeli nadomak Šavnika. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop budimljansko-nikšićki
Joanikije uz sasluženje igumana manastira Bijela arhimandrita
Isaije (
Krgović), sabraće manastira Đurđevi Stupovi protosinđela
Evstatija (
Dragojević) i jerođakona
Evtihija (
Kecman). Crkveno-narodni sabor u pomenutom uskočkom selu, u podnožju Sinjajevine, održava se prve nedjelje nakon praznika Uspenija Presvete Bogorodice, i tradicionalno okupi brojne vjernike iz tog i okolnih krajeva. Sinjajevina je, besjedio je vladika, sveta i osvećena, gora Preobraženja koja se, geografski, nalazi između manastira Morače i Svetih arhangela na Tari, Dobrilovine sa desne strane i Podmalinskog sa lijeve, čineći time znak krsta.
- Monasi manastira Dobrilovine, pišući zapise, govore kako oni žive pod okriljem gore Sinjajevine, koja ih hrani i štiti, a, evo, obnovljene su i dvije crkve Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, oko tog krsta, pa te dvije crkve, ako bi povukli liniju od Krnje Jele do Lipova, prave, zapravo, ruski krst sa onom donjom prečkom. Na vrhu gore Sinjajevine je crkva Sv. Vasilija Ostroškog. Pa, zar nije Sveta gora – jeste Sveta gora sa svetinjama svojim, a ona je davno osvećena, jer je ovdje živio pobožni narod, odan bogu i svojoj crkvi, svojoj vjeri, svojim svetinjama- istakao je vladika Joanikije.
Pobožan narod i danas, kazao je on, živi u podnožju Sinjajevine i svjedoči o opredjeljenju svojih predaka. Mislimo, rekao je vladika, da nijesmo dostojni svojih predaka, ali, po onoj narodnoj „gdje je teklo i kapaće”.
- I ovi naši sabori to svjedoče, a to više nije da kaplje, nego teče, izvire iz dubina našeg pamćenja, iz dubine našeg sjećanja i potvrđujemo da smo jedno sa svojim precima, da smo iste vjere, istog imena, istog pisma ćiriličnog, iste srpske slave. Sve je jasno, ko smo i šta smo. Kome nije jasno neka vidi sa sobom šta mu je - poručio je vladika Joanikije.
Tokom svete liturgije obavljeno je pričešće vjernog naroda, litija oko hrama, a osveštano je slavsko žito i kolač koji su priložili Pekovići. Obavezu da sledeće godine pripremi slavu i sabranje preuzeo je
Aleksandar Jeknić. U ime bratstva Peković prisutne je pozdravio
Ljubo Peković, a prazničnu besjedio održao je profesor
Savo Marković.
B.B.
 Da se njeguje svijest o zajedničkom korjenu- Bratstvo Pekovića je veliko, ne znam da li ih ima iz više rodova. Samo ću da pomenem da oni koji slave Svetog prvomučenika Stefana, a ima više prezimena, najčešće su rod rođeni, jedan stari srpski korjen. Od Popovog Polja, preko Oputnih Rudina, Riđana do Gornje Morače, Mojkovca, Rožaja, Novog Pazara, Prijepolja, Priboja, Zlatibora i Kopaonika, vi to bolje znate, svuda nalazimo tu slavu i kad ih pitate, uglavnom, su rod, dakle, sve je to jedan korjen. Lijepo je da se čuva pamćenje i predanje, da se njeguje svijest o svom zajedničkom korjenu. To treba da se njeguje, da se pamti, da se piše, da se pjeva, to je više za pjesmu. Pjesma je jača nego nauka. Ona nas uvodi u dublju pamet, dublju svijest nego obična istorija, zapravo, to se jedno sa drugim prožima- istakao je vladika Joanikije zahvalivši se bratstvu Pekovića, ovogodišnjim domaćinima sabranja.
)){kind=small}
