U naselju Šušanj, zaseoku Čačke,
Zajo Alibašić je na privatnom imanju napravio sklonište za pse. Komšije su zbog tog njegovog postupka ogorčene jer im, kako kažu, smeta konstantan lavež i neprijatan miris koji se širi iz azila i zagađuje prostor, zemlju i vodu.
To je i bio razlog da se godinama obraćaju Veterinarskoj inspekciji i Komunalnoj policiji u Baru, a prije 15 dana da pošalju i dopis Upravi za bezbjednost hrane i veterinu, fitosanitarne poslove- odsjeku za veterinu u Podgorici. Uz dopis je poslata i peticija koju je potpisalo desetak mještana, zabrinutih za svoje zdravlje i bezbjednost. Oni traže neposredan uvid na licu mjesta i preduzimanje neophodnih mjera. Mještani su se obraćali i Komunalnoj policiji, ali odgovora nije bilo ni sa te adrese.
Alibašić kaže da je upoznat sa reakcijom komšija, ali da on nastoji da legalizuje i registruje sklonište, te da je u kontaktu sa Veterinarskom inspekcijom.
S druge strane, komšije smatraju da kako god se prostor zvao- azil, sklonište ili prihvatilište, na tom mjestu ne smije da postoji.
-Azil se nalazi u neposrednoj blizini naših kuća, lavež i buka se čuju stalno, ne možemo da otvorimo prozore zbog smrada koji se širi. Fekalije se slivaju u naša dvorišta, truju nam voće, povrće, vodu u bazenima- kažu komšije.
Porodica
Kojić tvrdi da su oni najugroženiji već tri godine.
-Nismo protiv životinja, ali potrebno je da se za azil pronađe nova lokacija koja ne bi remetila život mještana. Komšije često gađaju kamenjem pse da ih umire, pa je tako jedan poveći kamen umalo pogodio moju ženu u glavu. Bila nam je u posjeti ćerka iz inostranstva sa malom djecom, ali je morala da napusti kuću zbog laveža, nesnosnog smrada i buke- ističu Kojići.
Prema riječima
Toma Perutovića, već godinama trpe strašnu torturu od komšije Alibašića.
-Slali smo dopise, išli u razne inspekcije, ali nije bilo pomaka. Sad smo se konačno obratili odsjeku veterine u Podgorici i čekamo odgovor. Fekalije iz azila uništavaju sve okolo. Možda će neko reći- selo je i ima drugih azila u blizini, ali mi tražimo da se bar ovaj dislocira na neko drugo mjesto. Može komšija da voli pse i da ima koristi od toga, ali ne može da nas maltretira, galami, viče, gađa pse kamenjem, a oni da laju dan i noć. U okolini azila nema spavanja i odmora- kaže on.
U Veterinarskoj inspekciji saznajemo da je zahtjev komšija odbijen, da je u pitanju selo, te da na tom području ima još takvih skloništa. Iz Komunalne policije nismo dobili odgovor.
D.S.
Alibašić: Imam uslove za sklonište, ne zanima me kome smetaVlasnik skloništa Alibašić kaže da se obratio veterinarskom inspektoru i da očekuje da se skloništa registruje.
-Imam uslove za sklonište i ne interesuje me da li to nekome smeta. U kontaktu sam sa veterinarskim inspektorom, prije nekoliko dana izlazili su na lice mjesta i, koliko znam, prijava komšija nije prihvaćena. Nema tu smrada, niti zagađenja. Još sličnih skloništa ima na području ove MZ. Prostor održava prijateljica iz Belgije, koja hrani i donira sve što je potrebno za pse. U kontaktu smo i sa ljudima iz organizacija koji se brinu o napuštenim životinjama. U pitanju je naš plac i valjda se ovdje možemo ponašati kako ja i moja porodica hoćemo- kaže on.
)){kind=small}
