BIJELO POLjE – U selu Jablanovo, na mjestu zvanom Krstac, podignut je metalni krst visok sedam metara. Mještani su podizanjem krsta željeli da ovjekovječe sveto mjesto s kojeg je prije više vjekova polazila litija na Trojičindan. Uz paroha sela, jereja
Milka Stanišića, krst je osveštao protojerej stavrofor
Darko Pejić. Osvećenju je prisustvovao veliki broj vjernika.
U prigodnoj besjedi poslije osvećenja, prota Darko je podsjetio na dva najvažnija drveta u istoriji ljudskog roda.
-Bog je naše praroditelje Adama i Evu ostavio u raju samo sa jednom zapoviješću da ne diraju plod s drveta poznanja dobra i zla. Međutim, kada su zagrizli onu jabuku izgubili su raj. Čovjek je tako izgnan iz raja, ostavljen da se muči ovdje na zemlji u beznađu, bez vizije o Bogu i vjeri. Tako je postao veliki stradalnik i patnik. Da ne bi to mučenje vječno trajalo, Gospod je opet, zbog čovjeka kojeg je stvorio s ljubavlju, došao na zemlju i ponovo uspravio drvo, ovoga puta krsno drvo na kom je bio raspet. I ono drvo koje su roditelji svojim padom oskrnavili on je ponovo osvetio. Zbog toga se svi hrišćani krste u ime Oca, Sina i Svetoga Duha i pričešćuju se tijelom i krvlju Hristovom i time obnavljaju svoju palost, vraćaju se Bogu. U vrijeme kada je Hristos došao na zemlju da spasi ljude, krsno znamenje bilo je simbol srama. Na krstu su ubijani i raspinjani najveći razbojnici. Oni koji nisu imali nikakva prava- veliki zlikovci i otpadnici. Međutim, onog trenutka kada je Bog raširio svoje ruke na krstu, krst je postao znak pobjede, vaskrsenja, najsjajniji i najslavniji znak, i tako je evo preko 2.000 godina, besjedio je otac Darko.
On je kazao da danas nema parčeta zemlje i planete na kojem ne stoji krst.
-I veoma mi je drago i ponosan sam što sam danas s vama. Posebno me raduje zbog onih koji su odavde, i koji su „tjemenom pali na ovu zemlju”. I što ovaj krst, njegova sjenka, blagodat i sila pada na ovu zemlju, na domove, potomstvo i sve one koji u sebi nose dio ove zemlje. Gdje god čovjek ode, na kraju ga onaj grumen zemlje koji rođenjem ponese, zove i vraća nazad, besjedio je on.
Prota je kazao da je veliki broj ljudi sa ovih prostora otišao u svijet „trbuhom za kruhom“.
-Nekako smo se pretvorili u putnike, tražimo bolje, umjesto da stvaramo. Bog nam je dao vjeru, silu, imamo pretke, istoriju. Umjesto da ono što imamo cijenimo, volimo, branimo, mi smo nekako olako krenuli u svijet da tražimo bolje. Daće Bog da se povratimo, kako kaže ona stara narodna „svuda pođi, kući dođi”. Neka nas Bog ovim krstom i silom sve zakrili, a posebno one koji su ga podigli, neka ste blagosloveni i na mnogaja ljeta, blagosiljao je otac Darko.
Poslije osvećenja krsta, na trpezi ljubavi o davnim vremenima govorio je starina
Milisav Đurović (92) iz Bistrice, koji je tu došao iz Danilovgrada, kao mlad učitelj.
M.N.
Primjer kako treba hrišćanski da se živiJedan od predstavnika Odbora za podizanje krsta
Desimir Minić kazao je da su mještani podizanjem krsta ostavili primjer kako treba hrišćanski da se živi.
-Drago nam je da prisustvujete jednom ovako velikom činu. Krst je naše nasleđe, od naših pradjedova, i mora se cijeniti i čuvati. To je naše sveto mjesto koje je trajalo vjekovima i trajaće, sve dok budu trajale generacije iza nas koje dolaze. Podigli smo krst i ovo mjesto je dobilo svoje pravo ime, a krst je dao našem selu veliki sjaj, koji se širi od Debelja preko Korita, Komova, Bjelasice i dalje preko moračkih planina-kazao je Minić.
On je zahvalio svim mještanima koji su na osvećenje došli iz drugih gradova Crne Gore, Srbije i šire.
-Podizanje krsta su pomogli naši mještani od Žabljaka, Kragujevca, ali i iz daleke Amerike i Norveške. Posebno zahvaljujem našem mještaninu koji živi i radi u Americi
Vlajku Cmiljanoviću, velikom dobrotvoru, koji stalno pomaže preporod našeg sela, kazao je Minić.
)){kind=small}
