NIKŠIĆ – U spomen- kapeli Sv. apostola Luke, koja je dio manastirskog kompleksa Kosijerevo, episkopi budimljansko-nikšićki
Joanikije i ribinski i danilovski
Venijamin služili su parastos postradalima na Grahovskom polju oktobra 1944. godine. Nepotpuni zemni ostaci više od stotinu pripadnika Vučedolske brigade Vojske Kraljevine Jugoslavije pohranjeni su u kripti ispod spomen- crkve koju su sagradili njihovi potomci i saplemenici 2004. godine. Surovo su pobijeni prije 75 godina, upravo 22. oktobra, kada se obilježava Sv. apostol Jakov, i to, kako je vladika Joanikije kazao, bez krivice, u vrijeme bezbožničko, od bratske ruke.
-Nikad se tome nijesmo mogli nadati da će doći do takvog bratskog krvoprolića i da će iz srca ovoga naroda proraditi tolika zloba, da se pojavi ta žeđ za bratskom krvlju. I prosto ne možemo još ni da shvatimo šta nam se dogodilo. Vidimo po posledicama, ubijala su braća braću, a ubice su to pravdale progresom. Govorili su da je to dobro radi napretka države i radi uspostavljanja pravde. Niti je bilo napretka države, a još manje uspostavljanja pravde. Vidimo koji je rezultat, ta država je na vještački način opstajala i ta vlast koja se na zločinu uzdigla tako je katastrofalno i završila, raspadom otadžbine i s velikim sramom onih koji su potezali mač na bližnjega svoga, kazao je episkop Joanikije.
Pripadnike Vučedolske brigade pobila su braća iz redova partizanskih odreda, a zemni ostaci većine i danas su na Grahovskom polju, ispod temelja brojnih zgrada sagrađenih u poslijeratnom periodu s ciljem da se prikrije surovi zločin. Kosti pojedinih ekshumirane su devedesetih godina prošlog vijeka.
-Vidjeli smo da su još mnoge kosti ostale ispod onih zgrada i Bog je odredio da one sad propadaju, ruglo ih je vidjeti. Nadamo se da će te kosti izroniti iz zemlje kao što su i ove, ostavili smo zavještanje kad se nađu da se ovdje sahrane s braćom, istakao je vladika.
Prije parastosa on je sa episkopom Venijaminom iz Ruske pravoslavne crkve služio svetu arhijerejsku liturgiju u manastirskoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva. Episkop Venijamin po prvi put je u Crnoj Gori, a u manastir Kosijerevo donio je blagoslove Svetog Sergija Radonješkog, mnogih ruskih svetitelja i Svetih novomučenika. Kako je rekao, narod Rusije sa svojim sveštenoslužiteljima moli se za narod u Crnoj Gori koji je zajedno sa svojom Srpskom pravoslavnom crkvom na velikim iskušenjima, na kakvim je Rusija svojevremeno bila.
B.B.
Crkva ne zaboravlja stradalnikeUbistva pripadnika Kraljevske vojske na Grahovu, istakao je
Stevan Vujičić čiji je otac
Danilo jedan od stradalnika, počela su i prije 22. oktobra 1944. godine, ali su nastavljena i nakon završetka rata. Danilo je bio član Komunističke partije, ali je lažno optužen da je ubio partizansku patrolu, pa kada je odbio nalog da ubije svog rođenog brata, koji je bio kraljev oficir, pristupio je „drugoj strani”. Njegove zemne ostatke Stevan je, zajedno sa još nekoliko onih koji su željeli da pronađu kosti svojih bližnjih, ekshumirao 1991. godine, a potom i sahranio na nikšićkom groblju zajedno sa još 11 njegovih saboraca.
-Mi smo ostali bez normalnog djetinjstva, bez mnogo čega u životu, ali smo uspjeli da ih ljudski sahranimo, obilježje im podignemo i oni danas žive kroz nas. Mnoge od onih čije su kosti u ovoj kripti, nažalost, porodice su zaboravile, tako da im ne dolaze ni u ove svete dane kada im služimo parastos, ali ih nije zaboravila naša crkva. Na Grahovu smo nešto uradili, ali na našim prostorima nijesu sve kosti stradalnika povađene i sahranjene. Pune su jame oko Vidrovana i želim da se uključim i da se one konačno povade, a moraće jednog dana uprkos otporima, istakao je Vujičić.
)){kind=small}
