NIKŠIĆ –
Svi crnogorski gradovi od Kotora do Ulcinja davno su obnovljeni, obnovljen je i milionski grad Agadir u Maroku do temelja porušen, samo jedino herojsko Grahovo nije, ono čeka obnovu 40 godina, vapi i plače, sramota – riječi su Grahovljanina
Marjana Kovačevića koji živi u Beogradu. U pismu dostavljenom redakciji „Dana“ Kovačević ističe da je uništavanje Grahova počelo sredinom prošlog vijeka, kada je izgubilo status opštine. Nakon toga je u Grahovu u stravičnom zemljotresu koji je pogodio Crnu Goru 1979. godine stradalo više ljudi nego u svim ratovima koji su prohujali tim krajem. Kovačević nadležne i odgovorne u pismu podsjeća da je mjesto najveći procvat imalo u periodu od 1914. do 1941. godine. U jednoj dužoj i nekoliko manjih ulica cvjetala je trgovina, najveći stočni pazar u Crnoj Gori, 13 kafana, šest radnji mješovite robe, po dvije prehrambne i pekare, pet obućarskih radnji, brijačnice, kovačnice, puškarnice... Imalo je Grahovo u tom periodu kulturno-posvjetno, pjevačko i sportsko društvo, školu za spremanje đaka, bolnicu, telegraf... Grahovo sunovrat doživljava tokom Drugog svjetskog rata i u godinama potom.
– Imalo je Grahovo i malu privredu, malinaru, dugmetaru, fabričicu spirala i drugo, ali sve je to bilo kratkog vijeka iz više razloga, a najviše ljudskih. Nažalost, prije svega, došao je zemljotres, kao da ga je neko namjerno poslao 1979. godine, i dotukao Grahovo do temelja. Ako se uzme jedno poređenje, u Crnoj Gori, prema broju stanovnika, Grahovo je najviše stradalo od zemljotresa. Šta se, gospodo, čeka, je li došlo Grahovo na red da se obnovi, a ne da se dovode filmadžije da snimaju ratne filmove na temeljima njegovih ruševina – navodi Kovačević u pismu.
Jedino što im je danas ostalo je najpovoljniji geografski položaj, klima, plodno zemljište, izobilje vode, ali je nemarnost učinila da su od grada pretvoreni u selo. S time se slažu i oni koji danas žive u Grahovu, mjestu čiji obrisi građevina, zaraslih u šiblje, podsjećaju na nekadašnju varoš punu života.
– Imali smo bolnicu, porodilište, zubnu ambulantu, čak i rendgen. U Grahovu je bilo zaposleno 700 ljudi. Sada nemamo ništa, Vukovar je obnovljen, a na Grahovo i danas dolaze filmadžije da snimaju sekvence za ratne filmove, mjesto je izgleda jedino za to dobro – kaže mještanin
Novak Marković.
On je u ranoj mladosti napustio rodno mjesto, dugogodišnji je moreplovac i nakon sticanja penzije vratio se da živi u Grahovu.
– Ne ulaže se ovdje ništa. Istina, ranije se nije ni tražilo, mjesna zajednica kao da nije postojala. Sad ljudi nešto traže, dobili smo 20 kontejnera za smeće, i to je neki civilizacijski pomak. U Grahovu su sad najbolji uslovi za život, za poljoprivrednike se daju razne pogodnosti, imamo najbolju putnu povezanost sa svijetom, ali je mjesto raseljeno. Ostala su staračka domaćinstva, mladi su otišli i teško ih je vratiti. Ako vam kažem da godišnje 50 puta idem na sahrane, a da se rodi jedno ili dvoje djece, jasno vam je kakva je situacija, a i dalja sudbina ovog mjesta – ističe Marković.
Za poslednjih desetak godina u Grahovu je izgrađeno pedesetak vikendica, još toliko se sada gradi. Iz drugih mjesta dolaze i zakupljuju zemljište za obradu, ali Grahovo od toga, tvrde njegovi žitelji, nema nikakve koristi.
B.Brašnjo
Raj samo za penzionereNa prečniku od nešto više od 30 kilometara, koliko obuhvata Mjesna zajednica Grahovo, nekada je živjelo oko 6.500 stanovnika. Danas MZ, koja je u opštinskim dokumentima pod kategorijom seoskih, ima manje od hiljadu žitelja, a neka od njenih sela, poput Javuke i Zagore, i manje od 15 stanovnika. Navodeći primjer svoje porodice, mještanin
Živko Marković ističe da je Grahovo već odavno raj samo za penzionere.
– Okrenuo sam se poljoprivredi, morao sam. Imam troje djece, nijedno neće da živi na Grahovu. Šta da rade, da kopaju krompir kao i ja. Ne kažem, neko i to mora, ali zašto su onda učili škole. Najviše je kriva Opština Nikšić, zaboravila nas je, samo trče kad im treba za izbore ili nešto slično – ogorčen je Marković.Planova ima, realizacija sporaOsim rješavanja odvoza smeća, civilizacijski pomak za MZ Grahovo je to što im je Opština Nikšić lani sanirala (nasula, poravnala i izvaljala) desetak kilometara seoskih puteva. Novi asfaltni zastor postavljen je na nekoliko stotina metara kroz mjesni centar. Novo rukovodstvo MZ izabrano je početkom godine, a predsjednik
Radovan Vučković ističe da su sa opštinom uspjeli da saniraju dio štete koju je napravio koncesionar u šumi bijelog bora.
– Ne ide to tako brzo, i nakon dugo godina zastoja ne može se sve riješiti preko noći. U nekim smo pregovorima sa Opštinom. Sa nadležnim katastrom treba da provjerimo u čijem su vlasništvu ruševine u centru Grahova i kako to riješiti – kaže Vučković.”Imali smo bolnicu, porodilište, zubnu ambulantu, rendgen... U Grahovu je bilo zaposleno 700 ljudi. Sada nemamo ništa. Vukovar je obnovljen, a Grahovo nije
)){kind=small}
