BERANE – Da se poslednjih decenija nekadašnja žitna polja na sjeveru Crne Gore pretvaraju u livade i šume najbolje svjedoči područje MZ Polica, koje čine šest sela: Mašte, Babino, Dragosava, Goražde, Zagrađe i Tmušiće. Nakon Drugog svjetskog rata skoro da je svaka stopa zemlje bila zasađena pšenicom, ili nekom drugom poljoprivrednom kulturom. Kako su godine odmicale veliki broj njiva u poličkim selima nije oran, tako da je nekadašnja poznata beranska žitnica ostala bez zasada koji su donosili značajne prinose. Poličani tvrde da je za tako nešto kriva država, koja nije pružila dovoljno stimulativnih pogodnosti koje bi doprinijele da ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom imaju i neke koristi od toga. Kažu da je i industrijalizacija nakon Drugog svjetskog rata odvojila Poličane od svojih imanja i pretvorila ih u radničku klasu koja je svoju egzistenciju obezbjeđivala radeći u fabričkim pogonima. Ima i onih koji tvrde da je, pored nerada, pad životnog standarda na sjeveru Crne Gore uslovio izražena migraciona kretanja, tako da su brojni Poličani svoje uhljebljenje potražili daleko od zavičaja, ostavljajući prostrana žitna polja, uvjereni da im rad na njivi ne daje šanse da stvore solidne uslove za život.

– Na prostoru poličkog sela Goražde zasadi se svega nekoliko nekadašnjih njiva, dok se ostale odavno ne oru. Radi se o ogromnim plodnim poljima koja su bogom dana za uzgoj pšenice i ostalih žitarica. Zašto je to tako treba da se zapitaju oni koji upravljaju ovom državom. Jednostavno, stvoren je takav ambijent da mladi ljudi jedva čekaju da pobjegnu iz naših sela. Njima i ne pada na pamet da se bave poljoprivredom, jer su ubijeđeni da na mnogo lakši način mogu da dođu do sredstava za život. To je nešto što zaslužuje sveobuhvatne analize, jer dobro se zna da je Polica nekada hranila čitavo Berane – ističe Vešo Trifunović.

Sa njim je saglasan i Jole Cikić iz susjednog sela Zagrađe, koji tvrdi da se u poremećenom sistemu vrijednosti mladi teško odlučuju da žive od svog rada na selu.

– U našim selima ima uzornih poljoprivrednih proizvođača, ali taj broj nije ni izbliza kao nekada. Tačno je da država daje određene stimulanse tim ljudima. Međutim, i pored toga sve manje je onih koji pokazuju interesovanje da se bave onim čim su se bavili njihovi preci. Tome je svakako kumovalo i nestabilno tržište, jer ljudi nemaju nikakve čvrste garancije da će prodati oni što proizvedu po nekim povoljnim cijenama. Uz to, zavladao je veliki nerad, pa se nije čuditi što na Polici više nema žitnih polja kao nekada. Sve se to dešava iako dobro znamo da postoji veliki broj ljudi koji nijesu u stanju da odgovori osnovnim životnim potrebama – ističe Cikić.

D.J.

---

Djevojke neće da žive na selu
Jole Cikić napominje da na prostoru Police ima dosta momaka koji ne uspijevaju da zasnuju bračnu zajednicu. Ističe da je i to jedan od uzroka što u poličkim selima dominiraju staračka domaćinstva.

– Rijetko koja djevojka iz naših sela poslednjih decenija se odlučivala da se uda u mjestu svog rođenja. Djevojke su uglavnom svoju sreću potražile u nekim drugim krajevima, gdje se ne živi od poljoprivrede i stočarstva. Tako je dosta naših momaka ostalo neoženjeno. Zato u školskim klupama imamo sve manje djece, dok staračka domaćinstva predstavljaju gro lokalnog stanovništva. Time je Polica ostala bez brojčano jakih porodica koje su nekada ručno obrađivale svaki pedalj svojih imanja. Sada kada postoji tako moćna mehanizacija nemamo ljudi spremnih da iskoriste te pogodnosti – navodi Cikić.