Nikšićka opština je među rijetkim u Crnoj Gori koja, barem ne zvanično, još uvijek nije odredila mjesto za takozvanu buvlju pijacu. Prodavci poslednjih nekoliko godina, kojima je buvljak većinom jedini izvor zarade, sami pronalaze prostor za prodaju, a lokaciju su, ne svojom voljom, mijenjali više puta. Mjesecima unazad njihovo stjecište svakog ponedjeljka je obala Gračanice u naselju pod Trebjesom, a juče ih je na tom prostoru bilo oko sto.
– Kada je u pitanju prostor, nikšićka buvlja pijaca je najgora od svih u Crnoj Gori. Mogu to da kažem jer svoju robu prodajem na buvljacima u još pet crnogorskih gradova. Nemamo baš nikakvih uslova, ali kada se nešto mora, onda trpimo – kaže
Almir Pušić koji, iz Berana u Nikšić dolazi svakog ponedjeljka gdje prodaje razne alate za domaćinstvo koji su, kako je tvrdi, proizvedeni u Njemačkoj.
Za razliku od ostalih gradova, u Nikšiću se ne plaća zakup za mjesto na buvljoj pijaci, već prodavci plaćaju licima koja su zadužena da prostor nakon njihovog odlaska očiste.
– Cijena zavisi od toga koliko robe izložite i koliko prostora zauzmete. Plaćam nekad dva, a nekad tri eura, i vidim da se ti momci, za koje ne znam ko ih je anažovao, zaista trude da sve srede, jer nas narednog ponedjeljka kad dođemo dočeka čisto – kaže Pušić.
Prodavci su na obali Gračanice zauzeli prostor dug oko jednog kilometra. Sa jedne strane bili su oni sa robom, a drugu stranu Rudarske ulice zauzeli su kupci sa svojim vozilima. Uz obalu rijeke, gdje je smješteno i romsko naselje, nalaze se i kontejneri za smeće, ali je 90 odsto otpada ipak u koritu Gračanice.
– Pored nas su poluprazni kontejneri, a iza njih gomile smeća koje je u koritu rijeke. Ne znamo ko to radi, ali je veoma ružno, i nama prodavcima zaista smeta. Sad možemo i nekako, ali ne znam šta će biti na ljeto kada budu velike vrućine. Teren je neravan, pa većina od nas ne može da izloži svoju robu kako treba, a kad je kiša sav ovaj prostor je u blatu – pojašnjava Pušić.
Porcelan i staklo iz Njemačke na buvljoj pijaci prodaje
Tomislav iz Bara, koji ističe da njegovo prezime nije važno, već da treba snimiti prostor gdje se prodaja odvija.
– Prvi put sam na ovom buvljaku i zaista je najgori od svih koje sam obišao. Nema mokrog čvora, zakup se ne plaća, pa morate doći tokom noći da bi zauzeli mjesto – navodi Baranin samo neke od nedostataka nikšićkog buvljaka.
B.B.
Prostor uz samu ulicu nebezbjedan Kroz naselje gdje je sada buvljak vrši se transport rude boksita, a mještani su lani uspjeli da se izbore da im Opština na dijelu Rudarske ulice postavi „ležeće policajce“. Nebezbjedan je ostatak ceste, koja je ponedjeljkom zbog buvljaka i sužena.
– Opasno je, mi smo uz samu ulicu a tuda prolaze kamioni sa rudom. Ja i supruga smo prinuđeni da budemo ovdje jer od buvljaka preživljavamo – kaže
Dževad Saiti iz Nikšića.
Na bezbjednost upozarava i Kragujevčanin
Vojilav Milošević, koji robu povremeno prodaje na nikšićkom buvljaku.
– Od nečega moram živjeti, pa trpim sve na šta naiđem. Ima i nesavjesnih vozača kojih nije briga za ovu gužvu ovdje, koja je samo jednom u sedmici – istakao je on.
)){kind=small}
