Primjer mjesne zajednice Šekular najbolje posvjednočava da se područje beranske opštine iz godine u godinu suočava sa sve izraženijom migracijom lokalnog stanovništva. Šekular, koji obiuhvata sela Ulica, Mezgalje, Ćetkovići, Orah, Radmuševići, Laze, Tomovići, Spalevići, Bulići i Rmuši je 1961. godine brojao 1.564 stanovnika, da bi taj broj ove godine bio sveden na svega par stotina. U šekularskoj Osnovnoj školi „Vukajlo Kukalj” prije pet decenija nastavu je pohađalo blizu 400 učenika, dok ove godine u školskim klupama ima svega tridesetak đaka. Mještani su saglasni da je nebriga društva u cjelini uzročnik što se narod iz Šekulara odselio u neke druge razvijenije sredine.

-U Šekularu smo imali poštu, ambulantu, kafane, prodavnice, pekaru za hljeb, ciglanu, stanicu policije, a sami smo proizvodili struju. Imali smo jaka gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Sela su bila puna naroda, a škole pune djece. Sada od toga nema niša. Narod se odselio u neke srećnije krajeve, dok su sve nekadašnje vrijednosti uništene.Potrebno je uraditi stručne analize kako bi se došlo do zaključka zašto je to tako. Međutim, jedno je sasvim sigurno da su pogrešna strategija za razvoj sjevernog regiona i nebriga društva u cjelini za naša sela doveli do ovakvog stanja – naglašava mještanim i penzionisani profesor Blagoje Šarić.

Sa njim je saglasan i Vesko Davidović koji navodi da ga jeza hvata kad krene da upoređuje naka minula vremena sa ovim sadašnjim.

-Nema djece, nema momačke i djevojačke pjesme. Nema veselih kola. Okupljamo se samo na sahranama. Jednostavno, narod odlazi, uz ubjeđenje da pod ovakvim uslovima ovdje nema života. Umjesto života tišina je zagospodarila u našim selima. Od takve pomisli čovjeka uhvati tuga, jer dobro se sjećam kad se brojana omladina okupljala na igrankama u Šekularu i kad je skoro svaka kuća borojala po desetoro čeljadi – ističe Davidović.

I ostali mještani pamte neka mnogo bolja vremena kad je Šekular bio pun radnika i uzornih poljoprivrednika.

-Nekad su od Berana do Šekulara saobraćali autobusi i kombiji po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika. Danas putnike prevozi samo jedan kombi, s tim što je i on uvijek poluprazan. Odjednom sve se promijenilo. Sela su popčela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika. Tako smo izgubili i radnika i seljaka. Zato je Šekular danas ti gdje jeste, na rubu umiranja – saglasni su mještani.

D.J.

---

Na srušenu zgradu zadružnog doma niko glavu ne okreće
Pedesetih godina prošlog vijeka u Šekularu je postojala poljoprivredna zadruga, u kojoj je bilo uposleno od 30 do 70 radnika. Zadruga je imala farmu od 500 grla sitne i oko 70 grla krupne stoke. Imala je i svoje voćnjake, pčelinjake, prodavnicu mješovite robe, veći broj objekata u katunima i za ljetnje i za zimske potrebe. Danas od toga ne postoji ništa, a sniježne padavine prije nekoliko godina potpuno su urušile objekat zadružnog doma.
- Kako je stanje u Šekularu najbolje svjedoči srušeni zadružni dom kog niko ne pokušava da sanira. I od doma i od mještana svi okreću glavu zato smo tu gdje jesmo. A sve je moglo biti drugačije da je država više vodila računa o sjeveru Crne Gore - naglašava Vesko Davidović