ROŽAJE – Rožajac
Zeća Honsić, čija šestočlana porodica živi u selu Honsiće, uputio je apel za pomoć humanitarnim organizacijama i svim ljudima dobre volje. Honsić ističe da se našao u teškom stanju i da bez pomoći sa strane ne vidi izlaz iz opšte nemaštine i sumornog života u kojem preživljavaju njegovih četvoro djece i supruga. Naglašava da svaki član njegove porodice ima dijagnozu, da niko nije sposoban za rad, kao i da je i sam invalid. Njegova porodica preživljava od svega 200 eura penzije, a kako su svima potrebni ljekovi, kao i redovne zdravstvene kontrole u Podgorici, kaže da mu za hranu preostaje vrlo malo sredstava.
-Neka javnost ovaj moj poziv za pomoć shvati kao vapaj. Živimo u kući od drveta na kojoj su dotrajali prozori i vrata, pa u ovim hladnim zimskim danima prozore zatvaramo slojevima stare garderobe i ćebadima, kako bismo ublažili studen. U kući nemamo kupatilo. Od 200 eura se ne može preživjeti, a kamoli liječiti se i obezbijediti osnovne životne namirnice. U poslednjih nekoliko mjeseci mi jedva preživljavamo, a ne znamo ni kako smo živi. Djecu ne mogu da pošaljem u školu jer niti imaju šta da obuju, niti da obuku. Zato molim sve humaniste i humanitarne organizacije da nam pomognu na bilo koji način, jer smo ostali bez ičega – apeluje Honsić.
Ističe da se stalno obraća lokalnim institucijama za pomoć i da redovno obilazi nadležno ministarstvo i Vladu.
-U više navrata sam tražio pomoć od
Kemala Purišića, bivšeg ministra rada i socijalnog staranja. Pomoć sam tražio i od Vlade
Duška Markovića. Pomogli su mi po jednom, ali kako mi godinama i decenijama živimo u siromaštvu i nemaštini, takva pomoć ne može biti adekvatna. Jedino rješenje za nas bi bilo da nam se obezbijedi neka vrsta trajne pomoći – rekao je Honsić.
Kako kaže, njegova porodica je odsječena od svijeta usljed velikih sniježnih padavina, a kako nemaju automobil, nisu u mogućnosti da dođu do grada kako bi kupili hljeb.
Apeluje na odgovorne da njegovoj porodici što prije dopreme hranu.
Honsić kaže da se pismom obratio i novom premijeru, kao i novom ministru rada i socijalnog staranja od kojih je takođe tražio pomoć, ali da ni kod njih nije naišao na razumijevanje.
-Očigledno je da ćemo mi pomrijeti čekajući na pomoć državnih institucija. Moja supruga, koja je psihički i fizički bolesnik, ostala je bez primanja koja su iznosila 50 eura, a koja su joj isplaćivana posredstvom Zavoda za zapošljavanje. Iako je nesposobna, ona nema pravo ni na tuđu njegu i pomoć pa se pitam ima li pravde u ovoj zemlji za sirotinju. Ukoliko hitno ne dobijemo pomoć, biću prinuđen da sve četvoro djece ostavim u prostorije Centra za socijalni rad ili Opštine. Ja ne vidim drugi način da ih spasim da ne pomru od gladi. Niko u ovoj državi ne daje ni pet para za sirotinju niti rade na poboljšanju uslova za bolji život, tako da porodice kao što je moja nemaju čemu da se nadaju – ogorčen je Zeća Honsić.
V.Ra.
Prošle godine dolazio s djecom pred VladuHonsić kaže da u poslednjih pola godine nije imao nikakvu pomoć iako se redovno obraćao svim nadležnim institucijama.
-Ja sam sa djecom prošle godine bio pred Vladu, kao i ispred Ministarstva rada i socijalnog staranja i tražio da me neko primi. Nakon toga mi je iz Centra za socijalni rad upućena pomoć od 200 eura. Nevjerovatno je da se milioni eura građana Crne Gore troše na luksuz dok sirotinja nema ni za hljeb. Vjerovatno Marković misli da je spasio državu time što nije izdvojio pomoć za moju porodicu što je krajnje žalosno i tužno. Ako je Crna Gora država socijalne pravde i hrli ka Evropi, kako to da njeni građani umiru od gladi – kazao je Honsić.
)){kind=small}
