Istoričar dr Vasilj Jovović održao je protekle sedmice u Parohijskom domu u Danilovgradu predavanje „Sveti Jovan Vladimir – Istorija, kult, predanje“. Inače, dr Jovović jedan je od autora zastupljnih u zborniku „U spome i slavu Sv. Jovana Vladimira“ koji je posvećen velikom jubileju koji je obilježen ove godine – 1.000 godina od mučeničke smrti svetitelja. Na početku dr Jovović upoznao je prisutne sa istorijskim činjenicama vezanim za Jovana Vladimira, kneza Duklje koji je pogubljen 2016. godine. Dukljanski knez postao je prvi srpski vladar kome je ustanovljen svetački kult, a njegovo žitije, sačuvano u izvodu u Ljetopisu Popa Dukljanina je prvo srpsko žitije. Dr Jovović dodaje da se o njemu danas saznaje na osnovu Ljetopisa Popa Dukljanina i Skiličine Kratke hronike, kao i bugarskih izvora - Sinodika bugarskog cara Borila iz 1211. godine.
- Najstariji dokaz crkvenog proslavljanja Svetoga Jovana Vladimira je liturgijski minej (mjesecoslov) na slovenskom jeziku, nastao u Ohridskoj dijecezi. Rukopis se datira na razmeđe XIII–XIV vijeka, ali sigurno potiče od starijeg originala. Sastavljen je pomiješanim srpsko-bugarskim pravopisom i u njemu je 22. maj obilježen kao svetiteljeva slava. Čuva se u Rusiji, u kolekciji Verkovič, kao najstariji pravoslavni crkveni dokument posvećen dukljanskom vladaru svecu. Ujedno, to je i najstariji pisani izvor u kome se ispred njegovog narodnoga imena Vladimir pojavljuje hrišćansko ime Jovan – dodaje istoričar.
Zanimljiv je bio i istoričarev osvrt na kult Sv. Jovana Vladimira, a za koji se vežu tri legende. Prva govori da je anđeo vojnik u liku kralja Vladimira ubio cara Vladislava; druga se odnosi na javljanje zmija na brdu Obliku u vrijeme kada se kralj povukao ispred najezde bugarske vojske. Ujed ovih zmija bio je smrtonosan, ali je Bog učinio čudo i zmije su postale bezopasne; i treća, koja živi i danas a vezana je za iznošenje krsta Svetog Jovana Vladimira na Duhove ili Trojičin dan iz sela Velji Mikulići kraj Mrkojevića, između Bara i Ulcinja, na vrh planine Rumije.
- Po predanju to je onaj isti krst koji je kralju Vladimiru poslao car Vladislav. Na tim svečanostima učestvovali su pravoslavci, rimokatolici i muslimani. Običaj je bio prekinut 1946. godine, a od 1954. godine i zabranjen. Obnovio ga je 1990. godine barski paroh Bogić Femić – kaže istoričar.
Posmrtni ostaci kneza Jovana Vladimira preneseni su još za života cara Vladislava, najkasnije 1018. godine, u njegovu domovinu Duklju, gde je sahranjen u svojoj zadužbini Prečistoj Krajinskoj na jugozapadnoj obali Skadarskog jezera. Tu je, podno njegovih nogu sahranjena i njegova žena Kosara. U Prečistoj Krajinskoj nastaje kult Svetog Jovana Vladimira, kod Srba prvi primjer kulta vladara svetitelja, koji se začinje oko njegovog groba. Ovaj kultu, dodaje istoričar, sačuvan je i u ulcinjskom kraju, o čemu govore zapisi skadarskog biskupa iz 1641. godine, ili 1678. godine kada je barski nadbiskup Andrija Zmajević (1671–1694), posjetio pravoslavni manastir u Krajini, dan uoči Đurđevdana, i to detaljno opisao u izvještaju poslatom kongregaciji za propagandu vjere u Rimu. A, barski nadbiskup Vicko Zmajević (1701–1706) u svom izvještaju koji 1703. godine šalje u Rim, pominje crkvu Svetog kralja Vladimira u Sumi (naselje kome pripada brdo Vladimir), za čije se tijelo kaže da ga hodočaste u Elbasanu.
- Ovo je najstariji sačuvani izvor u kome se pominju hrišćanski hodočasnici iz Zete koji obilaze grob njihovog sveca u Albaniji, što jasno govori da je kult ovoga svetog vladara mučenika početkom XVIII veka bio snažno ukorijenjen u njegovoj domovini – dodaje istoričar. Iako danas stanovništvo Krajine, uglavnom nije pravoslavno, kaže Jovović, pojedina njihova bratstva i lokalni toponimi sačuvali su čisto srpska imena i podsjećaju na njihove zaboravljene srpske korijene.
- Srećom, životvorni krst Svetog Jovana Vladimira preživio je razaranje manastira početkom XVIII vijeka u pohodima skadarskog vezira Sulejman-paše, i predat je pravoslavnom narodu. To je taj isti krst koji se svake godine na praznik Svete Trojice nosi na vrh Rumije, s nadom i iščekivanjem da manastir Prečiste Krajinske posle toliko godina bude obnovljen – kaže dr Jovović.
Ž.J.