Postavka koju vrijedi vidjeti, koju čak ne smijete propustiti, otvorena je preksinoć u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Riječ je o replikama vitraža čuvenog poljskog sakralnog umjetnika Adama Staloni Dobžanjskog (1904 – 1985), prepoznatljivog po svom specifičnom stilu, a koji je uspio umijeće vitraža da inkorporira i u arhitekturu pravoslavnih hramova u Poljskoj, a ne samo onih koji pripadaju zapadnom hrišćanstvu – katoličanstvu i protestantizmu. Izložbu, naslovljenu „Ikonostas svjetlosti – ikonopisni vitraž”, najprije je vidjela publika u Beogradu. Sada, u kripti podgoričkog Sabornog hrama postavka se može vidjeti narednih osam dana. U realizaciji izložbe pomoglo je i Ministarstvo kulture i narodnog nasljeđa Republike Poljske.
Kako navode kritičari, ova postavka za koju je zaslužan pisac i arhitekta Jan Pavlicki Staloni, unuk Adama Staloni Dobžanjskog, svojevrsna je „scenografija koja donosi veličanstveni spoj vitraža carigradske Aja Sofije, i u svojoj raskoši teži prvobitnom-iskonskom kanonu vizantijskog svetilišta, sa svim svojim bogatstvom mozaika i polihromije.” Odnosno, kako dodaju kritičari, „ikonopisačka kanoničnost kako čitave kompozicije, tako i pojedinačnih scena i likova svetaca, na začuđujući način prepliće se sa jezikom savremene apstrakcije, avangarde, pa i kubizma.”
Kako je na početku istakao Jan Pavlicki Staloni, koji je kao asistent u djedovoj radionici proveo 17 godina, zadivljen je kako je prirodno „legla” postavka u kriptu podgoričkog hrama, kao da je zaista u Aja Sofiji. Inače, postavku čini replika vitraža i ikona iz desetine poljskih katoličkih, pravoslavnih i evangelističkih crkava. Na ideju da izlaže i u Crnoj Gori, kako je objasnio, došao je prilikom posjete Cetinju i upoznavanju s mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem, te nakon obilaska srpskih manastira i svetinja na Kosovu i Metohiji, a gdje ga je zadivila čudesna ljepota naših fresaka. Nakon što je ukratko proveo publiku kroz postavku Jan Pavlicki Staloni je rekao:
- Što je glavno kod Dobžanjskog, velikog majstora kod koga sam sa 17 godina ušao u njegovu umjetničku radionicu, a što sada znam sa 57 godina? Sve što sam naučio, naučio sam od njega. On me je naučio da je čovjek po svojoj prirodi ljepota, a to je u stvari smisao, tajna ikone. Mi sami nijesmo svjesni koliko smo lijepi. Živimo u grijehu, a ikona nas čisti od grijeha i pokazuje našu fizičku ljepotu. Ikona je čudesno ogledalo koje mi pitamo – ko je najljepši na svijetu, a ona nam odgovara – ti si taj, takva je ikona. Zato se trudim u svom djelanju, kao umjetnik, da se bavim samo ljepotom, iako to danas nije dobro ni poželjno, jer danas ni muškarci ni žene ne žele da budu istinski lijepi. No, zmija uvijek jede svoj rep, i time se i završava otuđenje od iskonske ljepote, a umjetnik budućnosti je kao ta zmija. I taj budući umjetnik očekuje da mi, dok ne dođemo k njemu, uvidimo kako smo lijepi – rekao je Jan Pavlicki Staloni.
Obraćajući se prisutnima mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, koji je otvorio izložbu, na početku je istakao da su vitraži poljskog umjetnika Adama Staloni Dobžanjskog jedinstveni spoj onoga što nazivamo Istokom i Zapadom u duhovnom i bogoslovskom smislu, kao i umjetnički. Iako vitraž nije tehnika koja se vezuje za istočno hrišćanstvo, gdje se crkve uglavnom ukrašavaju freskopisom i mozaikom, ovom Poljaku pošlo je za rukom da tu tehniku koja je nastala na zapadu tokom 12. vijeka, inkorporira i u pravoslavne bogomolje, kaže mitropolit.
- Mi ovdje imamo umjetničku sintezu Istoka i Zapada, Adamov povratak ikonopisu, i krasoti i ljepoti lika, iskonskoj ljepoti, ne onoj ljepoti koja je kopija ljudske prirode, već onoj koja otkriva bogomdanu i bogostvorenu prirodu. To je i osnovno svojstvo pravoslavnog živopisa kroz vjekove, odnosno sagledavanje i gledanje čovjeka i njegove sudbine ne iz njega samoga s tačke gledišta vječnosti. Onostranim očima se gleda čovjek - onakav kakav on treba da bude, kakav je on stvoren božjom rukom, a ne kakav je on na zemlji, kako je učinila renesansna umjetnost koja je izvršila veliki uticaj na zapadnu umjetnost – rekao je vladika.
Mitropolit ističe da se u ovim vitražima ogleda i ono najdragocjenije što je Zapad dao sakralnoj umjetnosti, i da se u njima projavljuje ono izvorno Istoka, a i sama Poljska, kao i ova umjetnička porodica, susret je Istoka i Zapada. A, ta sinteza zapadnog i istočnog hrišćanskog umjetničkog izraza, ogleda se i u našim brojnim crkvama, napominje mitropolit, podsjećajući na Visoke Dečane, Studenicu, Gradac… Mitropolit je pozvao sve da dođu i pogledaju ovu izložbu, naročito jer je u hramu, najprirodnijem mjestu za ovu temu.
Ž.J.


Humanizma nema bez Boga

- Lik čovjek je kruna božanske tvorevine, nema sumnje. Ali, ta kruna nije samo otkrivena kroz prosti ljudski lik, nego je upravo otkrivena kroz našega Dobroga pastira, otkrivena je kao tajna Bogočovječnosti, a ne samo čovječnosti. Danas se govori o humanizmu, međutim, humanizam bez Boga nije humanizam. A, umjetnost Dobroga pastira je pravi humanizam, Onoga koga je prorok David predvidio i nazvao najljepšim među sinovima ljudskim, „blagodat teče iz usta njegovih”. On je taj po čijem obrazu, kao vječnog Logosa, Bog i jeste stvorio čovjeka, koji je otkrio punoću i ljepotu ljudskog lika. Ako izvorna, iskonska hrišćanska umjetnost Njega prosto humanizuje isključujući Boga, onda se odriče od Njega, njegovog ovaploćenja. A na taj način i čovjek se odriče svoje bogolike prirode i bogočovječanskog zvanja, a, raduje da se ovaj umjetnik čije radove gledamo nije toga odrekao, već nas ovi radovi obnavljaju bogočovječanskom ljepotom koja spaja, za koju nema dioba Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, nego ona objedinjuje sve i svja što je istinsko – rekao je mitropolit Amfilohije otvarajući izložbu.