Na praznik Prepodobnomučenice Paraskeve – Svete Petke Rimljanke, Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi posvećenoj Svetom Nikolaju Mirlikijskom, u selu Lijeska kod Tomaševa, služio je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sveštenstvom. Vladika Joanikije je u besjedi podsjetio je vjernike da je ovaj ljetnji sabor ustanovljen za praznik velike svetiteljke - Sv. Petke, koji je preslava hrama Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog i to je, po njegovim riječima, još jedno bogatstvo ove male, ali znamenite crkve.
– Sv. Petka je svetiteljka iz prvih hrišćanskih vremena, kada je teško bilo biti hrišćanin, kada su hrišćani za svoju vjeru, najčešće, glave i živote polagali. Toliko je hrišćanska vjera sveta i uzvišena da za nju vrijedi položiti svoj život za onoga ko zna šta je ona. To je znala Sveta Petka, kako je narod često zove Rimljanka, Paraskeva po grčkom. Ona je od malena bila naučena svetoj vjeri od svojih roditelja, kasnije je počela javno da propovijeda hrišćanstvo, učinila mnoga čudesa, mnoga čudesa je Bog učinio preko te čiste, svete djevojke, koja je propovijedala ime Hristovo – kazao je vladika Joanikije, podsjećajući da se ona svoje vjere nije odrekla ni pred rimskim carom Antoninom. Naprotiv, njena čvstina u vjeri učinila je i da ovaj car povjeruje u Hrista Gospoda.
Nijesu je uplašili ni prijetnjama, a rimski car Antonin, govori se, i sam je povjerovao u Hrista Gospoda.
– Pripremali su joj smrt i pogibiju, a kad gledamo s druge, božanske strane, pripremali su joj veliku slavu i proslavljenje, jer se ona proslavila svjedočeći ime Hristovo pred onima pred kojima je bila optužena i mnogi su povjerovali zahvaljujući njenoj riječi. To znači da je njena riječ bila puna Božje istine i sile Duha Svetog, da je prosvjećivala one koji su imali čisto srce da čuju i prime riječ Božju tako da su mnogi povjerovali. Na kraju je ona glavu svoju položila, bila je ubijena, mačem joj je glava odsječena poslije mnogih muka. Hrabro je izdržala i posvjedočila ime Božje, jer joj je Bog darovao toliku snagu, silu vjere, istine i pravde, da se njeno srce nikada nije uplašilo. Zato je njoj Bog dao slobodu pred prestolom Božjim da nas ona može, uvijek, zastupati svojim svetim molitvama – rekao je vladika Joanikije.
Episkop budimljansko-nikšićki se osvrnuo na gradnju hrama Svetog Nikolaja, naglasivši da veliku radost predstavlja kada narod jednog kraja, iz ljubavi prema svojoj vjeri, počne da gradi crkvu. Na taj način narod se, neposredno, ugrađuje u dom Božji, zidajući ga, on osigurava i svoj dom.
– Preko hrama Božjeg utvrđuje svoj dom, svoju porodicu, svoju dušu i svoju vjeru, a vi ste ovdje lijepo sve osmislili. Ovo što je dosad urađeno vrlo je lijepo, dobro utvrđeno. Ovako bi ova crkva trebalo da izgleda spolja za sva buduća vremena, jer je rađena kvalitetno i lijepo. Iako je mala, ali, zajedno sa ovom salom ona može da okupi cio narod, tako da i ova sala postaje dio hrama, a vi nemojte dozvoliti da bude obrnuto. Mora da se zna šta je na prvom mjestu, mora da se zna kako se ulazi u dom Božji i kako se dolazi na svetu službu – rekao je vladika. Okupljenima je poručio:
– Ovaj hram će, naročito, biti znamenit ako se budete svi u njega ugradili, ako se budete redovno ovdje okupljali i pazili kako se okupljate, da se ne okupljati u pijanstvu, svađi, prepirkama i razdorima, nego da se okupljate u slozi i ljubavi, čestitosti, pravdi, istini, praštanju, u hrišćanskim vrlinama – kazao je vladika Joanikije.M.N.