Veče druženja sa profesorom filozifije i pjesnikom Radinkom Krulanovićem pod nazivom „Pjesnička riječ” koje su organizovali Mitropolija crnogorsko-primorska i Bogoslovija „Svetog Petra Cetinjskog”, održano je u trpezariji Bogoslovije na Cetinju. Pozdravljajući publiku, moderator večeri profesor Aleksandar Vujović kazao je da im je čast što u Cetinjskoj bogosloviji, najstarijoj srednjoj školi u Crnoj Gori, mogu da ugoste jednog od „junaka profesora nikšićkih” koji su, kako je istakao, u svoje vrijeme pokazali junaštvo i žrtvu koja se rijetko gdje vidjela i pokazala u srpskim zemljama. Prof. Krulanović je 15-ak godina predavao filozofiju u nikšićkoj Gimanaziji u kojoj je bio i pomoćnik direktora. Godine 2004, prof. Krulanović sa 26 kolega dobio otkaz, jer nije mogao da prihvati da se ukida srpski jezik u Crnoj Gori, podsjetio je prof. Vujović.
Pjesnik Krulanović zahvalio je na gostoprimstvu i obraćajući se učenicima cetinjske Bogoslovije istakao da on u njima vidi junake.
– U godinama koje vi imate mogu reći da sam malo znao, a vi sad već toliko znate da ste stali na tom putu istinskog življena i istinskih vrijednosti. Putu koji je već utemeljio vašu budućnost, a to je da ćete uvijek biti stub i tvrđava istine, da ćete biti ovaj poklič koji svih ovih dana čujemo našim ulicima, na našim litijama i molebanima da ne damo svetinje. Zbog toga je moje zadovoljstvo veliko što sam među vama junacima – rekao je Krulanović.

Govoriti o poeziji i pjesničkoj riječi ni malo nije lako, kaže Krulanović, naglasivši da gledajući jedni u druge dolazimo u taj istinski odnos u kojem nas naša Sveta crkva uči da jedni drugima trebamo biti okrenuti licem u lice.

– Kažu da u jevrejskom jeziku pojam lica nema množinu, a to će reći da lice samo za sebe nema baš nikakvog značaja. Ja svoje sopstveno lice ne mogu vidjeti sem u ogledalu, međutim svoje lice možemo vidjeti tako što ćemo ga okrenuti jedni prema drugima. Upravo u tom odnosu i u tom nekom dodiru, po mom iskrenom viđenju, i nastaje prava, istinska poezija. Neću reći da sam veliki pjesnik, ali se usuđujem da kažem da je istinska poezija jedino ona koja je u životu i sa životom, koja je u licu. Lice, kako bi to moglo da se kaže u hrišćanstu, jeste i suština samog hrišćanstva. Pjesnici bi rekli - taj nijemi jezik koji mnogo više govori nego što govore neke riječi – kazao je između ostalog Krulanović koji je prisutnima čitao i pjesme iz svojih zbirki „Tišinom ti govorim“, „Riječi koje ne dajem olako“ i „Ad fontes”.

Z.P.

---

Pjesnici odbijaju da ćute
Na večeri je govorio i đakon Pavle Lješković koji je kazao da su dva razloga zbog čega je njihov gost baš Radinko Krulanović.
– Prvi je da znate da je i u prethodnim decenijama bilo ljudi koji su odbijali da ćute, koji su bili spremni da se odreknu egzistencije i svojih poslova zarad svojih ideala, a drugi razlog jeste u tome što poezija oplemenjuje čovjeka i ja smatram da je ona važna za službu u Crkvi za koju se vi već spremate. Recimo, veliki filozof Martin Hajdeger smatrao je da je baš poezija to polje gdje se čovjek susreće sa Bogom. Zato predlažem da čitate poeziju i da počnete od poezije našeg večerašnjeg gosta koji je jedan od najboljih pjesnika koji u našem vremenu stvara na srpskom jeziku – rekao je Lješković.