Episkop budimljansko-nik¹iæki Joanikije slu¾io je sa sve¹tenstvom, na praznik Svetog cara Konstantina i njegove majke Jelene, u srijedu, Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Ðurðevi Stupovi, stoji na sajtu Eparhije budimljansko-nik¹iæke. Èestitajuæi prisutnima praznik, vladika Joanikije je naveo da je car Konstantin, poslije tri vijeka gonjenja hri¹æanstva, na poèetku bio kao i drugi moænici Rimskog carstva. Vladika je podsjetio na predanje kada se u odsudnoj bitki caru Konstantinu, kada se pomolio Bogu u kojeg je vjerovala njegova majka Jelena, javio znak - Krst Gospodnji sa neba i obasjala ga je Bo¾ja svjetlost. Ugledao je znak Hristov, Krst Gospodnji na kome je pisalo, a tako mu je i reèeno, da sa tim znakom treba da ide da pobijedi svog neprijatelja. Naredio je da se odmah na ¹titove njegove vojske ispi¹e znak krsta Gospodnjeg, a on je od tada dobio obreæenje i postao je hri¹æanin, podsjetio je vladika. Naveo je da je postao svetitelj i ravan apostolima, a ono ¹to, po vladièinim rijeèima, treba posebno naglasiti, jeste da je Sveti car Konstantin ostao vjeran ovom viðenju u sve dane ¾ivota.
– Podigao je mnoge hramove, sazvao Prvi vaseljenski sabor, a ¹to se posebno istièe – on je dao slobodu hri¹æanstvu, zabranio da bilo ko smije biti gonjen zbog njegove vjere. On nije proglasio hri¹æanstvo za glavnu religiju, samo je zabranio gonjenje i dao slobodu vjere. To je bilo dovoljno da vjera, koja je do tada bila gonjena, uzme toliko maha da ubrzo zauzme cijelo Rimsko carstvo, a kasnije, polako, jedan po jedan narod, tako i slovenske narode, meðu njima srpski narod - rekao je vladika Joanikije. Podsjetio je i da je njegova majka, Sv. carica Jelena, na¹la Krst Gospodnji, i kao i njen sin podigla je mnoge hramove na mjestima velikih Hristovih djela, u Vitlejemu i po Palestini.
Davanjem slobode hri¹æanstvu poèinje, napomenuo je Vladika, nova era u hri¹æanstvu.
– Imamo eru gonjenja, a onda eru slobode, meðutim, to gonjenje na Crkvu Bo¾ju trajalo je, i pored toga, u mnogim periodima kasnije hri¹æanske istorije, naroèito u 20. vijeku, a, evo, vidimo, da se to produ¾ava i u 21. vijeku. Meðutim, kad je vjera najjaèa? Kada je gonjena, tada je vjera najjaèa. Kada je Crkva gonjena, uvijek ima jedan broj ljudi, manji, ali su vjerni i nepokolebljivi, kao ¹to je bio Sv. velikomuèenik Georgije i mnogi muèenici 20. vijeka. Oni su posvjedoèili svoju vjeru i iz tog muèeni¹tva, iz muèenièke krvi vjera se obnavlja. Mislite li da bi u Crnoj Gori bila tako sada vjera jaka i u usponu, da li bi se tako slavilo ime Bo¾je, da nije muèenièke krvi mitropolita Joanikija i preko stotine sve¹tenika i mnogih drugih hri¹æana, koji su postradali za Hrista u bezbo¾nom 20. vijeku, u vrijeme komunistièke vladavine. Ali, ba¹ onda kad su mislili da æe sa vjerom biti gotovo, ona je vaskrsla - naglasio je vladika Joanikije, koji je tog dana proslavio i 21 godinu arhipastirske slu¾be. U ime sve¹tenstva i vjernika ovaj jubilej èestitao mu je protojerej-stavrofor Dragan Ristiæ. ®.J.
)){kind=small}
