Nema čovjeka koji je ljetos prošetao Škverom a da nije ugledao Vladimira Gojkovića. Odmah moramo dati objašnjenje – nije bivši proslavljeni reprezentativac SR Jugoslavije, potom državne zajednice Srbije i Crne Gore pa na kraju Crne Gore ljubitelj šetnje i lokala koji se protežu duž šetališta „Pet Danica” već rada i brušenja vaterpolo dijamanata. Turisti koji prepoznaju Vlada, a rijetki su oni koji ne znaju ko je živa legenda kluba sa Škvera, pomalo zbunjeno se pitaju da li je moguće da je svaki dan na bazenu. Od mještana i starosjedilaca dobiju pozitivan odgovor. Mnogi vjeruju, drugi ne, a drugi pak kažu „vjerujem samo kad vidim svojim očima”. Uvjerio se potpisnik ovih redova, ne zato što nije vjerovao, već zato što je ljetnje mjesece provodio na Savini, a Škver bilo neizbježno mjesto za opuštanje da je talentovani i sada uveliko dokazani trener svaki dan radio sa mladim igračima, reprezentativcima mlađih selekcija i prvim timom Jadrana. Jutarnji treninzi, potom odmor za ručak i popodnevni rad – to je Vladova rutina. Kao i u igračkim danima danima Gojković daje cijelog sebe vaterpolu. Daje tako poruku mladima da samo tako mogu do uspjeha u sportu i životu. Samo tako je i mogao uspostaviti dominaciju njegovog Jadrana na crnogorskim prostorima i opet utisnuti grb kluba na mapu Evrope. Kada su se crnogorski vaterpolisti vratila sa Svjetskog prvenstva u Kazanju sa osvojenim „samo” petim mjestom, poljuljanim kultom reprezentacije, a tadašnji selektor Ranko Perović dao otkaz, čelni ljudi Saveza nisu imali dilemu ko će postati njegov naslednik. Ekspresno su se dogovorili sa Gojkovićem jer su ga vidjeli kao idealnog komandanta nove podmlađene reprezentacije. Sa obzirom da je na pragu Evropsko prvenstvo i Olimpijske igre, za koje treba izvaditi vizu, a potom u Riju, kako to nalaže mentalitet naroda sa ovih prostora, juriti medalju i ništa drugo, morao je novi selektor pozvati najjače snage i postepeno uvoditi mlade u izabrano društvo, tako da će na sledeća dva takmičenja članovi „prve” generacije crnogorske reprezentacije imati šansu za „labudovu pjesmu”.
– Pozvali smo najbolje što smo mogli. Doveli smo sve igrače na potreban nivo spreme, što je bio primarni cilj, jer su neki imali veliki broj utakmica, neki manji. Imali smo na startu problema sa povredama ali je sada sve mnogo bolje – raportirao je Vladimir Gojković stanje u reprezentaciji na kraju 2015. godine.
Evropsko prvenstvo počinje 10. januara. Kakve ambicije ima Crna Gora?
– Cilj je da uđemo u borbu za medalje, tačnije u polufinale. Nismo na nivou iz prethodnih godina, ali imamo kvalitet, dosta iskusnih igrača.
Ko je najveći favorit za osvajanje titule?
– Srbija je najveći favorit. Igraju kući, evropski su i svjetski šampioni, dominiraju planetom poslednje dvije i po godine. Imaju veliki broj kvalitetnih igrača, praktično i u prvoj i u drugoj postavi su vaterpolisti istih kvaliteta. Pokazali smo međutim čak i u pojedinim momentima utakmice Svjetske lige igrane u Budvi prije mjesec dana da možemo da igramo sa njima. Poslije domaćina slijede Italija, Mađarska, Hrvatska, Grčka i mi. U tom krugu svako svakoga može da pobijedi i niko ne može sa sigurnošću preuzeti ulogu favorita u tim međusobnim duelima. Nijanse će odlučivati.
U prelimarnoj fazi za rivale imate Španiju, Slovačku i Holandiju?
– Ne treba da zavara ubjedljiva pobjeda nad Španijom u Svjetskoj ligi. „Furija” želi da se vrati u vrh svjetskog vaterpola i sa njima ćemo se boriti za prvo mjesto i lakši put u nastavku šampionata.
Brine li Vas što će prvenstvo Starog kontineta biti odigrano u do sada neviđenom ambijentu za vaterpolo, u beogradskoj „Kombank areni”, gdje će biti 15.000 stolica?
– Imamo iskusne igrače koji su već igrali u sličnom ambijentu tako da će to za nas biti više prednost nego neko dodatno breme. Motiv svakom igraču je sigurno da igra u takvoj atmosferi. Pitanje je međutim koliko će biti ljudi na tribinama, da li će biti ispunjene do poslednjeg mjesta.
Da li očekujete veliku podršku sa tribina za vaš tim?
– Uvjeren sam da ćemo sa obzirom na blizinu Beograda imati veliku podršku naših navijača. To je veliki plus za nas.
Da li očekujete podršku i srpskih navijača?
– Nekoliko naših igrača je nastupalo u srpskim klubovima, većina je nosilo kapicu sa grbom bivše zajedničke države i ne vidim razlog zašto ne bismo mogli da očekujemo vjetar u leđa sa tribina.
Hoće li sve biti kako treba u redovima vaterpolo reprezentacije Crne Gore do starta Evropskog prvenstva?
– Malo je vremena za pripreme. Za oko 20 dana ne možete sve dovesti u red. Imaćemo nakon turnira u Hrvatskoj jasniju sliku, iskristalisaće se tih najboljih 13 ali se neke stvari ne mogu vidjeti ni nakon tih mečeva.
Koliko vam problem predstavlja činjenica da igrači praktično dolaze sa svih strana?
– U našoj situaciju je potrebno pet dana da igrači zaliječe povrede i da ih dovedemo na optimalan nivo za trening. Imaćemo ljeti dva ipo mjeseca što je dosta vremena iako su svi pozvani internacionalci. Možete tada za 15 dana sve gore pomenuto odraditi i onda krenuti sa pripremama. Trenutno taj luksuz nemamo. Srećom, desio se taj povratni mehanizam u činjenici da su svi maksimalno motivisani došli na pripreme i maksimalno odrađuju obaveze – zaključio je Vladimir Gojković.
Nikola Jovanović
Kvalifikacije nisu smak svijeta
Gusto sito čeka „crvene” u Beogradu, na kako mnogi vide usputnoj stanici ka Rio de Žaneiru. Osvajači medalja sa prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva Srbija, Hrvatska i Grčka su izborili olimpijsku vizu, a sa Evropskog prvenstva će u Brazil putovati samo najboljeplasirana selekcija, ne računajući tri pomenute. Konkurencija „crvenima” će biti žestoka: Italija, Španija i Mađarska će biti najveći rivali. Mjesto je samo jedno, a ostali će morati u kvalifikacije.
– Ukoliko ne izvadimo vizu u Beogradu to će sigurno dodatno podgrijati pritisak. Međutim, ne moramo da se plašimo kvalifikacija. Prošli smo i na prethodne Olimpijske igre u Londonu sa kvalifikacionog turnira. Imamo jaku i iskusnu ekipu spremnu da odgovori izazovima – poručio je Gojković.
Za budućnost ne treba brinuti
Kapiten vaterpolo reprezentacije Crne Gore Nikola Janović je još poslije Svjetskog prvenstva u Barseloni 2013. najavio završetak reprezentativne karijere ali je na nagovor tadašnjeg selektora Ranka Perovića i čelnika Saveza odlučio da odloži kraj. Njegov brat Mlađan, Predrag Jokić, Zdravko Radić, Miloš Šćepanović, Vjekoslav Pasković, Draško Brguljan, Aleksandar Ivović i Nikola Vukčević bili su sa sadašnjim selektorom članovi reprezentacije koja je na prvom učešću na velikim takmičenjima, Evropskom prvenstvu u Malagi 2008, osvojila Evropsko prvenstvo. Sedam i po godina kasnije pomenuti igrači su na spisku kandidata za smotru 16 najboljih ekipa sa Starom kontinentu, tako da je jasno da nakon Olimpijskih igara u Riju „crvene” čeka „generalni remont”. Logično pitanje za Gojkovića je da li ima mladih vaterpolista spremnih da naslijede starije asove.
– Mislim da imamo talentovane igrače i nadam se da će nastaviti tamo gdje je stala ova generacija. Poslije Rija ćemo imati godinu dana da posložimo novu ekipu i postavimo stvari na svoje mjesto. Pojedinci se polako nameću. Nekoliko mladih igrača smo vodili na pripreme u Zadar, dok su drugi u istom periodu radili u Herceg Novom sa trenerom Zoranom Maslovarom. Trudimo se da ta B selekcija postane ustaljena praksa. Želimo da na taj način pokažemo mladima da računamo na njih ali i da poziv moraju zaslužiti napornim radom i požrtvovanjem. Ne ulazi se u A reprezentaciju preko noći. Pred kandidatima je naporan i žestok rad, ali ukoliko uspješno svi zajedno odradimo taj filter 2017. godine ćemo imati respektabilan tim.
Koga biste izdvojili iz „mlađe garde”?
– Ne želim nikoga izdvajati, ali to su prije svih igrači koji su bili sa nama u Zadru.
Bez stranaca
Poslije osamostaljenja Crne Gore sa željom za što boljom međunarodnom promocijom „upumpavane” su pare u klubove koji su dovodili provjerena vaterpolo imena u svoje redove. Sve je naravno kasnije puklo kao balon od sapunice. Crnogorski timovi su trenutno daleko od stare slave i vremena kada je Primorac bio prvak Evrope, Kataro osvajač Evro kupa, a Jadran i Budva redovni učesnici četvrtfinala tadašnje Evro lige, a sada Lige šampiona.
– Finansije uvijek diktiraju tempo. Bilo bi dobro i za timove i reprezentaciju kada bi svaki klub mogao vratiti po jednog ili dva reprezentativca. Naš plan je da vratimo naše igrače. Nisam za to da dovodimo strance. Uz naše iskusnije igrače mlađi mogu brže da sazrijevaju. Znam kakva je situacija sa Nikolom Janovićem u Jadranu. On donosi ekstrakvalitet, automatski mladog igrača čini 20 posto boljim, daje im dodatni motiv za trening i sparingovanje – iznio je model za postepeno vraćanje klubova na stare staze uspjeha Vladimir Gojković.
Sve ide željenom putanjom u Jadranu
Najbolja preporuka za mjesto selektora Crne Gore Vladimiru Gojkoviću su bili odlični rezultati u Jadranu. Iako je direktno iz bazena sjeo na klupu mladi stručnjak je za tri i po godine osvojio sedam domaćih trofeja. Na Škver su stigla četiri Kupa Crne Gore i tri prvenstva, a jedino što kao trener Gojković nije osvojio bilo je prvenstvo u sezoni 2012-2013. Ponovo evropski velikani i timovi sa velikim budžetima Breša, Špandau, Primorje i Eger strahuju kada dolaze u hram vaterpola ili u Igalo.
– Sve ide željenom putanjom. Rekao sam vam u isto ovo vrijeme prošle godine da je možda uspješan niz došao ranije nego što smo očekivali svi u klubu. Mnogo igrača je napredovalo, neki su već na spisku reprezentacije, neki u inostranstvu. Treba samo tako nastaviti u budućnosti. Ključan je rad sa mladima. Dominantni smo u domaćim okvirima, igramo Ligu šampiona i uz možda još jednog reprezentativca za dvije godine možemo napraviti nešto više – smatra Gojković.