Izmišljena ili ne, boginja Kaisa je danas u šahovskom svijetu opšteprihvaćena kao zaštitnica šaha i šahista. Mnogi velemajstori svoje pobjede duguju njenom prisustvu, mnogi potezi su blago njenog carstva, ali u njenom carstvu je cvjetala i ljubav.
Merab Gagunašvili i
Marija Stojanović, su svoju ljubav krunisali brakom, a trenutno žive u Gruziji. Merab se nakon bogate kartijere više posvetio trenerskom radu, dok je Marija osim igranja šaha, zavidne uspjehe postigla i u radu sa najmlađim. Zaista zanimljiv razgovor, protekao je u prijateljskom tonu, a evo i najzanimljivijih detalja.
Merabe, kakvo je Vaše viđenje stanja u crnogorskom šahu i konkretno crnogorske reprezentacije?
Na početku hvala za pozivu za gostovanje, i čestitke za pokretanje ove rubrike. Polako se upoznajem sa igračim nacionalnog tima posmatrajući njihove partije. Evidentno je iskustvo aktuelnih reprezentativaca, dok su na pragu reprezentacije, i u opticaju, svakao mladi igrači. Nažalost globalna pandemija odložila je, prvo Olimpijadu planiranu u Moskvi a zatim i naš dolazak u Crnu Goru, pa je upoznavanje i kreiranje adekvatnog pripremnog procesa, pomjereno.
Kakvi su planovi u vremenu pandemije?
Iskreno se nadam da će se situacija ubrzo smiriti, pa u planu imam da kroz zajedničke pripreme dobijem realnu sliku trenutnog stanja, ali na osnovu dosadašnjeg iskustva, mislim da je potencijal za napredovanje velik. Ovdje svakako moram odati priznanje i Šahovskom savezu Crne Gore, zbog održavanja nedavnih turnira, prvenstva i lige, na kojima sam imao mogućnost da pratim igru crnogorskih šahista.
Da li se može povući paralela između Gruzije i Crne Gore, u šahovskom svijetu?
Ne samo u šahovskom, nego i ovako, mišljenja sam da su narodi dosta slični, pa vjerujem da je šahovska kultura, na jedan način, prisutna kod ljudi u Crnoj Gori. Baza igrača je mala i ono što je neophodno je širenje te baze. Takav koncept svoje uporište ima u mladim i stvaranju novih generacija koje će biti konkurentne.
Sjajan momenat da se razgovoru pridruži i Marija, naša reprezentativka. Pa kako gledate na razvoj šaha kroz projekat 'Šah u škole' koji je u fazi finalizacije u Crnoj Gori?
To je sjajna ideja, lično sam kreirala projekat šah u vrtićima, sa svojom sestrom Kosarom i radila sa djecom najmlađeg uzrasta, dok je Merab na neki način svoj rad usmjerio stepenicu više. Ipak, ono što oboje smatramo je takvi projekti, iznad svega imaju edukativnu svrhu i da njihova poenta nije hiljadu klinaca koji će se profesionalno baviti šahom, već nešto mnogo važnije. Pravilnim programom, u konkretnom slučaju, Crna Gora će imati hiljadu djevojčica i dječaka, koji će razviti logiku, unaprijediti razmišljanje, razviti kreiranje strategije i koji će se družiti među sobom. Merab potvrđuje Marijine riječi uz konstataciju da će djeca imati priliku, da putuju i uče strane jezike, što će im koristiti u daljem životu.
Na osnovu vašeg iskustva, obzirom da imate iskustvo i sa igračke i trenerske strane, koje su ključne stvari u tom projektu, koji je osnov širenja šahovske baze?
Nedvosmisleno je da se radi o pravilnom pedagoškom pristupu u radu sa djecom, dok je u kontekstu van šaha, neophodna dobra medijska podrška, jednoglasni su Marija i Merab. Menadžment jednog takvog procesa mora biti imati pažljiv pristup, koji će prezentovati i djeci i roditeljima sve edukativne strane šaha, dok će đeca učiti šah iz stručne literature.
Marija i Merab se nadaju brzom dolasku u Crnu Goru, gdjee između ostalog žele dati punu podršku šahovskim aktivnostima, a čitaocima šahovske rubrike poželjeli su dobro zdravlje i uživanje u drevnoj igri.
)){kind=small}
