Ako je suditi po uspjesima njegovih ćerki:
Žužane,
Sofije i
Judit,
Laslo Polgar je bio u pravu, zagovarajući tezu iz naslova ovog teksta.
Mađarski psiholog, jevrejskog porijekla, i njegova supruga
Klara obrazovali su svoje tri ćerke kod kuće, uz učenje šaha kao specijalnog stručnog predmeta. Laslo je, takođe, svoje ćerke podvrgao i učenju tada popularnog esperanto jezika, koji je u to vrijeme težio da postane svjetski govorni jezik.
Najstarija Žužana postala prva žena sa titulom velemajstora, bila je prvakinja svijeta. Sofija je nosilac titule internecionalnog velemajstora i godinama je igrala u svjetskom vrhu, dok je najmlađa Judit, najbolja igračica u istoriji šahovske igre. Evo kako se Judit u jednom intervjuu osvrnula na njihovo djetinjstvo:
“Odrastala sam u veoma posebnom okruženju. Sve je bilo povezano sa šahom. U početku, to je sve bila igra, ali su moji roditelji bili izuzetni pedagozi koji su mogli da motivišu i posmatraju stvari iz različitih uglova. Kasnije, šah je za mene postao sport, umjetnost, nauka – sve to zajedno. Bila sam veoma fokusirana na šah i zadovoljna u tom svijetu. Nijesam bila tip koji će se buniti i protiviti. Bila sam srećna što smo u kući bile kao u “zatvorenom krugu”, a onda izlazile napolje da igramo šah i vidimo svijet. To je jedan veoma težak život i morate biti jako pažljivi. Moji roditelji su najveći dio vremena provodili sa nama, putovali su sa nama i imali potpunu kontrolu nad onim šta se dešava. Sve je moglo biti drugačije, ali ja sam srećna što ništa loše nije ispalo od mene i mojih sestara”
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
