Piše: dr Dragan Koprivica
Koliko režimska Crna Gora danas tone u osiono gaženje osnovnih ljudskih prava, gušenje građanskih sloboda i medija, dobar pokazatelj je i moj kratak susret u subotu veče sa fotoreporterom „Dana“ na Ulici slobode u neslobodnoj Crnoj Gori. Više uzgred, on reče da je bio meta napada osionih policajaca (kao profesionalac na radnom mjestu), ali da je i to stoički izdržao u korist svoje struke i kuće za koju izvještava.
Takvi bezimeni heroji Crne Gore ponos su ove danas besudne zemlje, koju su manipulanti posvađali i pocijepali po svim šavovima, vjerujući u moć šljemova i pendreka protiv naroda, koji traži zeru pravde.
Ovim povodom ukažimo i na jedan paradoks: tokom dvadesetodnevnih civilizovanih i mirnih protesta u Podgorici, svojim prisustvom ponajviše su se istakli Nikšićani. I zato njima svaka čast, i priznanje u mukotrpnim naporima da bar malo slobode zasija u sumraku režimske Crne Gore. A istovremeno, i u policijskim redovima takođe su se „istakli“ neki Nikšićani.
Narod na ulici upućuje jasne poruke režimu uz pitanje: zar su sav cilj Crne Gore, i sve njene evroatlantske perspektive, u tome da joj dobro živi grupica odljuđenih gospodara, uz sve afere? A da svi ostali građani i dalje budu taoci tih pet, šest familija i kumova? Zato bi sebični pojedinci iz vrha vlasti konačno mogli shvatiti da ništa ne traje vječno, pa ni sistematsko uzurpiranje Crne Gore zbog njihovih bolesnih ambicija i bogaćenja. Valjda postoje i još neki važni ciljevi ove zemlje.
Crna Gora se očigledno konačno prestrojava, i budi uz glas naroda, jer ne može vječito tapkati u mjestu. A problem moćnika je što su, prezirući crnogorski narod, stvarno umislili da su pravda i zakon već odavno smiješna stvar u Montenegru. Što su uobrazili da su nedodirljivi, da su im policija i mafijaši dovoljan garant da im ova zemlja bude vječita prćija.
Njih, naravno, svojim indolentnim stavom štite i svi kabinetski intelektualci Crne Gore, koji bez trunke savjesti gledaju građanske probleme, i ironično se smiju poštenom narodu, željnom slobode. Ali, koliko god to i takvima bilo nevjerovatno, promjene kucaju i na vrata ove zemlje.
Bitno je na civilizovan, kulturan i dostojanstven način zakoračiti u novo doba Crne Gore. Da se ova zemlja konačno vrati spoznaniju prava, bez finansijskih afera, harčenja državne imovine, bez prebijanja novinara i građana željnih pravde. Bez hapšenja čak i narodnih predstavnika, poslanika, i bez bacanja suzavca od strane policije čak i na žene poslanike!!! Evropski, nego što..!
To je nova tužna stranica istorije režimske Crne Gore. Zato se i postavlja opravdano pitanje – šta će ovakva uzurpirana, mafiokratska zemlja Evropi? Osim da uđemo u Evropu u srijedu, pa da Evropi već u četvrtak svane crni petak. Da svu Evropu o jadu zabavimo švercom i kriminalom. Kome treba ovakva bespravno uređena Crna Gora. Ona i Evropa?! Kako to nekompatibilno zvuči.
A svi dobro znamo da sve to bezumlje ide na račun glavnog oligarha i vertikale moći, u kojoj se tačno zna koliko ko dobija za vlastitu poslušnost. Uz svu jurnjavu policije pod šljemovima da mu štite vlast i privilegije. Zato i na podgoričkom korzu građani suze rone od suzavca, pri čemu niko nije siguran od pendreka u posljednjoj oazi rigidne diktature na Balkanu i u Evropi. U Crnoj Gori, koja se na tom planu već tri decenije uspješno takmiči za prvo mjesto s Bjelorusijom i Sjevernom Korejom.
I na kraju, pitanje crnogorskoj policiji i njenim šefovima: da li ste svjesni koga vi svojom jurnjavom za građanima, prebijanjima, ubacivanjem u „Marice“ i torturom, progonom i prebijanjem novinara, branite po profesionalnoj savjesti? Da li Crnu Goru, ili crnogorske moćnike? Ili svoja radna mjesta, nebitno od toga koga treba tući po podgoričkim ulicama? Gdje je u svemu tome stepen vaše lične savjesti, odgovornosti i osjećaja da policija prvenstveno treba da je u službi naroda a ne manipulantske grupice na vlasti?
Zato bi mnogi u nekim novim vremenima mogli odgovarati pred pravnom državom, pa i sad nedodirljivi šefovi javne i tajne policije, i pomoćnih policijskih struktura. Valjda će na civilizovan i dostojanstven način zasijati baklja slobode čak i u pomrčini porobljene Crne Gore. Nikad ne reci nikad. Ko to ne shvati na vrijeme, možda će grdno pogriješiti i zažaliti. Kako oni iz vlasti, tako i neki iz opozicije.
Jasno je i da svima onima, koji od pravne države Crne Gore već godinama prave komediju, nema puta nazad. Ali ne može ni ovaj narod još novih dvadeset sedam godina tapkati u mjestu. Današnja Crna Gora ide tobož svojom voljom u NATO, a polarizacija zemlje, nemiri i otpori sve su primjetniji. Zar i to ne govori mnogo toga kao otvorena knjiga...
Delegacija EU u Podgorici, ali i Rusija, i drugi, na primjeren način već ukazuju da je ovakvo stanje u Crnoj Gori neprihvatljivo u duhu evropskih i svjetskih standarda. Ali podgorički oligarsi ne žele promjene, njima je baš ovako najbolje, a ne žele ni ljudske kontakte s predstavnicima nezadovoljnog naroda, sa onima iz prave opozicije. Nego se ponašaju osiono, kao svi oni čije vrijeme ističe. Tako se valjda ide u Evropu. Uz kompletno servisiranje i friziranje stvarnosti od strane udvoričkih režimskih medija.