Pi­še: Dra­gan Mra­o­vić


Nasilje nad građanima, koji koriste svoje ustavno pravo, da javno izraze nezadovoljstvo milogorskim režimom u Crnoj Gori, je kršenje osnovnih ljudskih prava. Gospodar legitimisao kao diktator i sada nosi titulu: Gospodar Diktator.
Poznat je policijski „trik“ izazivanja incidenata preko agenata ubačenih među demonstrante, koji se potom optuže za nepoštovanje zakona. U demonstracijama mirnog naroda u Podgorici, režim je vidio da iz dana u dan raste kritična masa protiv njega. Uplašio se i odlučio je da to nasilno prekine. Pošto mu demonstranti nisu davali povoda za nasilje, obračunao se sa njima podmećući im gangstere sa kapuljačama koji su provocirali policiju i gađali je kamenicama. Nije isključeno da su neki od tih bandita imali u džepu i značke državne bezbjednosti. To je stari policijski štos. Isti kao i onaj iz januara 1998, kada su plaćeni huligani išli pred demonstrantima i gađali policiju pred Vladom u Podgorici. A Gospodar Montenegra je bio i onda i sada isti, pa su i metodi ostali isti.
Milotrabanti podmeću demonstrantima da su „predstavljali svoje aktiviste kao novinare. Ti „aktivisti“ su bili, recimo, Gojko Raičević, urednik uglednog portala IN4S, koga je žandar sprečavao u obavljanju novinarskog posla, što se jasno vidi na snimcima, zatim Velimir Eraković, kolumnista, Dražen Živković, novinar DAN-a na zadatku, koji se legitimisao. Tu je i novinar, Iva Bajković, simbol otpora teroru Mila Đukanovića, koja je leđima zaustavljala falangu režimskih robota, dok je njih pet „junački“. Ta fotografija treba da uđe u istoriju Crne Gore kao simbol otpora naroda diktatorskom režimu.
Milogorski šerif Raško Konjević kaže da „poslanički imunitet ne znači da neko može da se ponaša na nezakonit način, da krši Zakon o javnom okupljanju ili bilo koji drugi zakon“. On ne poznaje Ustav koji treba da štiti, pa ne zna da se protiv poslanika ne može pokrenuti krivični postupak, osim za djela za koja je propisana zatvorska kazna duža od pet godina. Šta je to uradio narodni poslanik Milan Knežević da policija već podnese krivičnu prijavu protiv njega, bez odluke Skupštine? Ništa, ali i da je nešto uradio, za djela do pet godina ne može biti hapšen, privođen, niti suđen. Da li je možda izdao državu, pa da zasluži više od pet godina? Uostalom, u Crnoj Gori i Srbiji se izdaja države nagrađuje visokim državnim funkcijama. Raškove „kornjače“ gaze Ustav Crne Gore, jer u njemu piše, član 86: „Poslanik uživa imunitet... Protiv poslanika ne može se pokrenuti krivični postupak, niti odrediti pritvor, bez odobrenja Skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna u trajanju dužem od pet godina zatvora“. Dakle, ni ako obije trafiku! Eto, ni Gospodar Diktatora ne hapse Italijani, zbog imuniteta, a bio je „težak“, još 2001. cijelih 900 miliona ondašnjih njemačkih maraka (izvor: tužilaštvo u Bariju).
Policija je pogazila Ustav maltretirajući i hapseći, bez odobrenja Skupštine, poslanike Slavena Radulovića, Koču Pavlovića, Milana Kneževića, itd. Zalud je potpredsjednik Narodne Skupštine Branko Radulović obavještavao žandare „Ja sam potpredsjednik Skupštine“.
Nekadašnjeg predsjednika SR Srbije, Milenka Bojanića, policajac je kaznio dok je vozio svoj automobil obraćajući mu se sa „majstore“, ali je i on kažnjen jer je „milicajac dužan da zna kako izgledaju najviši državi funkcioneri, a ne da ih kažnjava i naziva „majstorima“, čak i kada se legitimišu“.
Branko Radulović se legitimisao.
Gospodar Diktator, takođe!
Izgleda isto, ali nije nimalo isto.
(Autor je ne­ka­da­šnji
ge­ne­ral­ni kon­zul
SRJ u Ba­ri­ju)