Mnogo je u Crnoj Gori javnih ličnosti koje lebde između iluzija i stavrnosti. Najviše ih ima među političarima koji su u stalnom sukobu sa svojom prošlošću, od koje se ne mogu nikako otresti ma koliko je htjeli sakriti. U nespretnim pokušajima da se dokopaju vlasti, oni čine nepromišljene stvari rizikujući da ostanu bez i ono malo ugleda i poštovanja kojeg su im ukazivali oni koji ih nijesu dovoljno poznavali. Snobizam i pokondirenost su postale najčešće društvene pojave u Crnoj Gori. Intelektualno siromaštvo i vulgaran duh potisnuli su u drugi plan vrijednosti koje su nas činile nebeskim narodom. Način na koji je formirana takozvana vlada izbornog povjerenja u Crnoj Gori i neki ministri iz redova opozicije koji su se u njoj našli, potvrdili su moje, više puta iskazivane stavove u javnosti, da ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da svaka zvijerka otkrije svoj trag. Ovo je put na koji se odavno spremaju čelnici nekih partija, ali su od toga odustajali samo zato što je u rukovodstvima tih partija, bilo dovoljno onih koji su im bili prepreka na tom putu. Zbog toga je, prvenstveno, i dolazilo do razlaza unutar partija što je opozicionu scenu učinilo ovakvom kakva jeste- podijeljenom, posvađanom i neefikasnom. Uostalom, mnogo je onih koji se odavno pitaju odakle sa nama neki koji su na opozicionu političku scenu izronili ispod Milovog šinjela. Najveći broj predloženih za takozvane ministre više su po volji Milu Đukanoviću nego opozicionim glasačima. O tome se šuškalo mnogo ranije nego što su njihova imena saopštena javnosti. Zato se svi pitamo kako i koliko će se takvi boriti i izboriti za fer i poštene izbore, a o ponižavanju časne opozicione Crne Gore i da ne govorim. Jer, kako reče moj poznanik: „Ne znam ko je više ponizio Crnu Goru- režim Mila Đukanovića, Pozitivna Crna Gora, partije koje ulaze u vladu izbornog povjerenja ili oni koji su se nudili da uđu u vladu, pa izvisili, jer da bi mijenjali iz temelja izbornu politiku morate imati jedinstvenu politiku vlade u tom pravcu’’. Takve politike vlade, na čijem je čelu Milo Đukanović neće biti jer onaj ko je proizveo nepovjerenje ne može biti faktor povjerenja... Naprotiv, u ministarstvima gdje su takozvani opozicioni ministri imaćemo Milove ministre u sjenci, zadužene za opstrukciju, koji će javno stvarati privid o kooperativnosti ministarstva, a tajno sprovoditi politiku DPS-a po modalitetima koji su razrađeni do perfekcije. Uostalom, dobro znamo kako su završili svi dosadašnji koalicioni partneri DPS-a. Nestali su sa političke scene Crne Gore posvađani, osramoćeni i poniženi. Zato se sve više ljudi odriče borbe za ideale za koje su bili spremni dati sve. Ja bih ih ovom prilikom sve podsjetio na rijeli velikog srpskog pjesnika Jovana Jovanovića Zmaja da je „ljepši pogreb“ kada idealni sahranjuju svog čovjeka nego kad čovjek sahranjuje svoje ideale. Sve dosadašnje pobjede režima predstavljaju Pirove pobjede, jer na njima nije pobjeđivao razum nego disperzivne emocije i plitko sagledavanje sadašnjosti i budućnosti. Zbog toga Crna Gora tokom Đukanovićeve vladavine, nije napravila najavljivane pomake unaprijed već je nazadovala, kao i odnosi unutar države. To je odgovaralo i onima iz međunarodne zajednice koji takvu vlast podržavaju. Ko hoće da vidi ne može a da ne primijeti da je Evropa jedna obična skalamerija, da fašizam narasta na sve strane, da svijetom vladaju bezumlje i prljavi novac lažnih boraca za demokratiju. Svijetom vladaju centri moći koji planiraju ratove i sukobe, a sve zbog profita, pljačke i javne dominacije koji kad- tad moraju propasti. Koliko su prljavog novca dobili promoteri te i takve politike u Crnoj Gori teško da ćemo ikad saznati. Zato Zapad u Crnoj Gori podržava bezobzirne i poslušne kako bi lakše realizovao svoje ciljeve. U takvom odnosu snaga u svijetu i ustoličenja podaničkih vlada sve je moguće pa čak i da se izborne kampanje zasnivaju na lažima i prevarama, da se ne poštuju programi za koje su partije dobile podršku glasača, da imamo sve više političke prostitucije koja skupo košta Crnu Goru. Zato ni ovoga puta od političara ne očekujte previše. Uvijek je bolje biti iznenađen nego razočaran. Sujeta, inat, narcizam, političke trgovine, nedostatak strpljenja i istrajnosti puno su nas koštali u prošlosti. Crna Gora kad- tad mora dobro razmisliti koji je to trenutak kada mora okrenuti list i posvetiti se sebi samoj. Crna Gora hitno mora kazniti sve protagoniste njene višedecenijske agonije bilo da su bili u vlasti ili opoziciji. Jedne zbog činjenja, a druge zbog nečinjenja.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.