Piše: Boris Jovanović
Svašta može stati u jednu sasvim malu džepnu priču. Može se mnogo nagužvati čak i u majušni zadžepak ili pridžepak, a kamoli u džep. Mali kakvi jesmo, zaslužili smo i manju priču od ove majušne džepne priče. A ništa ne bi imalo smisla, a ponajmanje mala džepna priča, kad ne bi bilo većih ljudi od džepnih junaka. Stoga, i ovoga puta, ponadajmo se slamci spasenija koja se ljuljuška na kovitlacu riječi što ispisuju ono spasonosno i uznadano: čast izuzecima...
Džepna priča je skaska o džepnoj državi džeparoša koji su naprasno odlučili da postanu državnici. Džepna priča je kaža o džepnim državnicima koji su ostali ono što jesu, iako žude da budu ono što nijesu i što ne mogu biti...
Sve je u džepnom izdanju u ovoj našoj džepnoj priči. Sve što nije moglo da stane u džep našlo se izvan i iznad ove majušne zastidne džepne priče. Sve što je bilo veće od malog proždrljivog džepa doživjelo je tužnu sudbinu u ovoj najtužnijoj džepnoj priči od svih džepnih priča na ovom džeparoškom svijetu...
Džepni junaci iz džepne priče su skrojili sve prema svojoj džeparoškoj žudnji. Ne postoji u džepnoj priči ništa skuplje od džepa i ništa jeftinije od tuđeg života. Najveća vrijednost u nabrekloj džepnoj priči je prepunjen džep i ispražnjeno pamćenje. U džepnoj priči je sve zašiveno i zamandaljeno osim džeparoša kojima su džepovi jedina mjera i razmjera u džepnom životu...
U džepnoj priči džepni junaci ne drže ruke u svojim, već u tuđim džepovima, a svoje džepove proglašavaju za nacionalno blago i državnu svetinju. Svaki simbol džepne države može da stane u džep džepnih državnika. Sve se u džepnoj državi odavno izgubilo ili se zagubilo u njihovim džepovima. Svi oni koji su Crnu Goru proglasili za džepnu goru opelješili su sve džepove i opustošili sve živote onih koji su vjerovali džepnim ljudima u džepnim vremenima...
Sve je prazno u našoj maloj džepnoj priči, osim punih džepova praznih džepnih junaka. Ne postoji ništa u ovoj divoti džepnog formata što makar jednom nije završilo u nečijem džepu. Nečiji džep je jedina neizmjerna veličina u našoj maloj džepnoj tužbalici. Veleposjednik veledžepa je sve strpao u svoj čudotvorni džep. Oni koji su u njegovom džepu znaju šta je dubina, širina i visina, jer im je njegov čudotvorni džep jedina pučina, jedino nebo i jedina svetinja džeparoškog trajanja...
Mali džepovi mogu postati veći od džepne države, nadaju se svi oni koji se zaklinju samo u svoj džep i u tuđi život. Kada džepni junaci ulaze u džep džepnog nadjunaka drže obje ruke u džepovima u strahu da će ostati i bez ruku i bez džepova. Glava džepnih junaka vrti se u džepnom kolu u koje se teško ulazi i iz kojeg izlaza nema. Ostali zavidljivo beče u ludu vrtešku nadajući se da će im neko ponuditi poluprazan džep za polupunu glavu. Uostalom, džepna istorija nas uči da je bolje završiti u prašini punih džepova nego sa punim džepovima prašine...
Ne postoji u džepnoj državi veće miline od punog džepa i strašnijeg prokletstva od džepnoga zjapa. Džeparoši znaju da džep kazuje cijenu čovjeku i da se čovjek prema džepu kazuje. Sitnež u džepu, trpež u džepnom životu. Svaka krupna priča u novoj džepnoj istoriji počinje i završava se u velikom džepu. Svaki zagovornik džepne istorije ima samo jednu jedinu misiju: da napuni veliki džep i postane mali nadčovjek ili da sa svojim majušnim džepom i još manjim srcem postane makar bakšiš u velikom džepu veledžeparoša...
Zato su u ovoj maloj džepnoj priči izgubili svi oni koji su se nekada davno ponadali da mala država nije isto što i džepna država. Mala država koja je svoju veličinu tražila u velikim stvarima postala je džepna država jer je sve što je imala strpala u džepove onih koji su je ubijedili da je bolje biti nula na tuđem nego vrijednost na sopstvenom računu. Tako su džepni junaci od male države napravili državu iz računa u kojoj se govori džepnim sračunatim jezikom i u kojoj se moli sračunatom bogu u džepnoj izračunatoj crkvi u kojoj računodejstvuju uračunati popovi koji uspostavljaju svoje račune...
Jezik nam je, kao i život u džepnoj državi, postao pusta računica. U toj i takvoj pustoj računici ne postoji ljubav, ako nije džepna, niti istina ako se ne može kupiti. Ne postoji ni pravda ukoliko nije izračunata ni sloboda ako nije zakupljena...
Jednom, nekada, završiće se i ova džepna priča i na kraju će, umjesto logične tačke, stajati prekrižena nula kao spomen na sve one koji su od svega ovoga napravili tuđu računicu za sopstveni džep...
(Autor je književnik)