Piše: Nikolina Đurović
Da ne bi Nje, te Kule vavilonske, bilo bi u Madridu k’o u Parizu, na Tajlandu k’o na Grenlandu, u bregzitu ko na Egzitu. Bila bi tad jedna lingva i ne bi potrebovala Multilingva. Jedna šifra, jedan kod, jedan simbol za sav rod. Jedna usta, jedan glas, jedan grafem za sve nas. Nit danke shön, nit arrivederci, nit hasta la vista, nit hello baby, da ne bi Nje, te razdora jabuke. Zakuni se molim te, na moje monolitno volim te, tad u Islandu, ledena žena, bila bi me vrijedna. Tad bi multilingvizam meni bio misticizam, bilingvizam, mog doga dogmatizam, da ne bi Nje, od opeka građevine. Tad jedini rasizam bio bi seksizam. Tad translator ne bih bio ja, nit profesor jezika. Tumačio ne bih šta je rekô Eko, i bez mene Eko, odzvanjô bi ko eho. Tumačio ne bih, akte, spise razne, na jeziku novom, bile bi prazne. Bez hljeba bih bio, šta činio ja bih, da ne bi Nje, od Babilona kule. I smeta nekom ta, jezika sijačica, i proklinje Nju, od opeka ruševinu. Smeta nekom romanski, iz Kapue latinski. Smeta nekom slovenski, jezik ortodoksni. Preminuli sanskrit, trebalo bi sakrit’! Bujicu riječi, trebalo bi spriječit’! Za glagoljivost, obezglavljenost! Smeta nekom raznorodnost, hoće uniformnost. ,,Jednu šifru, jedan kod, jedan simbol za sav rod. Jedna usta, jedan glas, jedan grafem za sve nas.“ I sjetio se neko anglistike, nove monolingvistike. Nudi neko kod za vascijeli rod. Da trener bude Džon (John), za novi nam kod. Da novi Džonov kod bude nama Bog. Da baš svaki bude Džon (John), ili Tom (Tom). Da svaki lingvista bude anglista. Da svaki neologista bude anglista, da svaki neologizam bude nam anglicizam. Da nova lingvistika bude anglistika. Da u Madridu bude k’o u Parizu, na Tajlandu k’o na Grenlandu, u bregzitu k’o na Egzitu. Tad ne bi bio sporan Rječnik crnogorski, važno je li ovaj, srpski il’ bosanski. Tad znao bih dobro koji mi je maternji, tad imao ne bih strani kao izborni. Tad ne bih bio poliglota, to njegova je golgota, već dobro znanog jezika, monolingvista. Tad bi važan bio samo jezik engleski, tad bi Džonov jezik bio jezik sveopšti. I sprovodi neko taj, dobroosmišljen plan. Obraća neko Nju, dobro znanu vavilonsku, u Kulu anglističku. Ima neko rješenje, za naše spasenje. Novi svjetski kod za vascijeli rod! Novi svjetski glas, da nam bude spas. Novi svjetski poredak, da nam bude uradak! Da se konvertujem ja, baš iz jednog poteza, da nema više Nje, te razdora jabuke. Da ujedinjenja bude Velika jabuka, da ujedini ona i Velikog medvjeda. Da Amerika bude zemlja velika! Da zemlja obećana bude zemlja velika! Jamči ona jednoumlje, to naše je bezumlje. Njeno saglasje, naše je jednoglasje. Jamči ona globalizam, ne precjenjuje nacionalizam! Subordiniran je individualizam, jer, ko te pita! Nice to meet you John, my name is Tom.
A ne zna Džon, ni taj isti Tom da ne treba kulu da dezavuiše, anglicizam da afirmiše. Ne zna da naš rod već ima uniforman kod. Nit multi, nit bilingvizam, taj kod je univerzalizam. Taj lingvizam je kad tihujemo, ali se razaznajemo. Kad fonemu ne ispustimo, ali se prepoznajemo. Kad okom mi kažeš šta je srce htjelo, kad suza me uči, šta ti dušu muči. Kad u Madridu k’o u Parizu, na Tajlandu k’o na Grenlandu, u bregzitu k’o na Egzitu, misliš na mene, i dozivaš me, mislim na tebe i prizivam te. Kad si od žuči i odbijaš me. Kad si luča i privlačiš me. Kad si žučonoša il’ lučonoša, iskonski naturalista, nit’ lingvista, nit’ anglista. Kad lingvom nature prozboriš i tako mnogo zboriš.
Prava šifra, pravi kod, pravi simbol za sav rod. Prava usta, pravi glas, pravi grafem za sve nas! Nit danke shön, nit arrivederci, nit hasta la vista, nit hello baby. Muk i samo muk! Zamukosmo.
(Autorka je profesorica
i književnica)