-Pi­še: Mi­lan Mi­šić

Prošlog četvrtka navršilo se 10 godina od događaja koji je promijenio matricu današnje civilizacije, način na koji komuniciramo, družimo se, poslujemo, odmaramo se, zaljubljujemo se, raskidamo, čitamo, plaćamo račune, snalazimo se u prostoru…
Globalni mediji su ovu desetogodišnjicu obilježili osvrćući se na prošlost i zamišljajući budućnost, uz razumljive osvrte na sadašnjost. Primjetan je međutim bio konsenzus da je riječ o nečem što je donijelo istinski veliku promjenu, za šta postoji i jedna riječ: revolucija.
Niko, sasvim sigurno, sve gore navedeno nije očekivao kada je 29. juna 2007. u Americi počela prodaja uređaja koji je javnosti predstavljen pet mjeseci ranije. Da se tog jutra otključaju prodavnice u kojima se mogao kupiti, čekali su dugi redovi formirani još prethodne noći, dok su se neki kupci ispred utaborili i nekoliko dana ranije. Dan nije dugo odmakao, a sve zalihe su, uprkos ne baš popularnoj cijeni od 499 dolara, ”planule”.
Riječ je o „ajfonu”, mobilnom telefonu sa tehnologijom koja je promijenila paradigmu dotadašnje industrije potrošačke elektronike, kompaniju Epl (Apple) učinio tržišno najvrijednijom u istoriji kapitalizma (800 milijardi dolara) i praktično jedan moćan i svestran kompjuter (hiljadu puta snažniji od računara koji je omogućio da ljudi slete na mjesec i odande se vrate) – stavio u gotovo svaki džep.
Mobilni telefoni su postojali i prije ”ajfona”, omasovljeni su krajem prošlog i početkom ovog vijeka. Podsjetimo se: na tržištu tada dominiraju mobilni uređaji ”nokija”, multinacionalne kompanije iz Finske. Mnogi i prije Stiva Džobsa, tehnološkog genija iz Epla, nastoje da u mobilne telefone ugrade i internet, ali je nesumnjivo da su Džobs i njegova ekipa to učinili najrevolucionarnije, tijesnom integracijom sopstvenog hardvera i softvera i uvođenjem novotarija, poput eliminisanja svih prekidača i dugmića i upravljanja uz pomoć prstiju.
Putem koji je trasirao „ajfon” pošli su zatim i drugi: takozvani ”android” telefoni koji rade na istom principu danas su skoro podjednako funkcionalni kao i proizvod sa oznakom načete jabuke. Ali niko nije uspio da dostigne lidera: u minulih deset godina prodate su 1,2 milijarde „ajfona”, što je Eplu donijelo fantastičnih hiljadu milijardi dolara.
Nisam siguran da je i Stiv Džobs (preminuo u oktobru 2011) predviđao šta će sve moći da se uradi sa „ajfonom”, s obzirom da je prvi model najavio samo kao „tri u jednom”: telefon, ajpod (uređaj za slušanje digitalne muzike) i internet komunikator. Bilo je to skromno, kad se uporedi šta sve, uz pomoć raznih „aplikacija” , može ova sprava koja se, po navici, naziva mobilni telefon: bežično povezivanje na internet, snimanje fotografija (toliko kvalitetnih da je foto-aparat postao nepotreban, videa (sjećate se kolike su svojevremeno bile video kamere), čitanje novina i knjiga, navigacija (ko je sanjao da će nam besplatno biti na usluzi sateliti za globalno pozicioniranje), slušanje muzike, gledanje televizije…
Pa slanje poruka: SMS, vajber i razni mesendžeri učinili su da je jednostavnije otkucati neki tekst, nego nekog „cimnuti” da se odgovori na telefonsku zvonjavu (zviždanje ili pjevanje, po izboru). Preko mobilnog danas se i plaćaju računi i provjerava ”stanje” u banci, sa njim pravimo ”selfije” i o lijepom društvu ili o nekom gurmanskom spektaklu na stolu instant obavještavamo prijatelje sa „fejsa”, zbog čega nije više rijedak prizor par koji u kafiću, umjesto da se gledaju u oči i razgovaraju, prebiraju nešto po svojim telefonima.
Zbog toga što se svugdje i u svako vrijeme sa mobilnim u ruci može doći do najnovijih vijesti sve manje se prodaju štampane novine, oglašivači iz istog razloga mogu bolje da „naciljaju” potencijalne mušterije za svoju robu ili usluge. Nikome više ne treba poseban kalkulator niti baterijska lampa, suvišan je i posebni radio aparat: postoji mnoštvo aplikacija pomoću kojih se može slušati gotovo svaka radio stanica ovog svijeta…
Sve ovo je međutim imalo i prateće posledice: kako se osjećate kad zaboravite svoj mobilni? „Ajfon”, kao metafora svih današnjih mobilnih telefona, danas je tehnologija koja nas je učinila zavisnicima. Istraživanja govore da se mobilni provjerava svakih pola sata, dok tinejdžeri to čine svakih 15 minuta. U mali ekran se gleda i na časovima u osnovnim školama, ali i na fakultetskim predavanjima, o distrakciji na poslovnim sastancima da i ne govorimo.
Tehnologija stvorena da nam bude „djevojka za sve”, umjesto sluge postala je gospodar. Sve očiglednija je i cijena koju za sve što nam pruža, neizbježno plaćamo: nema više privatnosti, svaki poziv, svaka poruka, gdje se u svakom momentu nalazimo, ostaje negdje zabilježeni. Neke službe, lakše nego što slutimo, mogu da nas prisluškuju jer je mikrofon našeg ljubimca idealna „bubica”, a kamera za selfi može da bude uključena i iz daleka.
Ovo je, u najkraćem, bilans prvih deset godina koje su i povod za nostalgično podsjećanje da je telefon ne tako davno bio - samo sprava za telefoniranje.
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik „Politike”)