-Piše: Jovo Pejović

Ja ne živim u svom svijetu. Najveći broj onih koji su mene poznavali i koji su mene podržavali, više nije među živima. Ovi koji žive ovo vrijeme ili me ne poznaju, ili me ne čuju, jer ovdje odavno ne postoji kontinuitet življenja.
„Ovdje se sve prošlo negira i sve počinje ispočetka“ , kaže jedna mudra starina čije su me riječi oduševile više od riječi bilo kojeg aktuelnog političara. Zato smo danas na novom početku koji nas može odvesti tamo odakle se više nećemo vratiti. To kuda ćemo poći nažalost više ne zavisi od nas. Ne zavisi, zato što smo odavno digli ruke od projektovanja sopstvene budućnosti i sve prepustili mešetarima sa strane koji crtaju mape novog svjetskog poretka i određuju svoje strateške interese u malim državama sa marionetskim režimima. Oni odavno traže u Crnoj Gori ličnost kojom bi zamijenili svog osvjedočenog poslušnika Mila Đukanovića. Ozbiljno su računali na Ranka Krivokapića, ali njegova partija i podrška građana su toliko minorni da su digli ruke od te zamisli. Zato su krenuli u potragu za novom ličnošću, koja za početak treba da im da garancije da neće pokretati bilo kakve krivične postupke protiv Mila Đukanovića i da neće preispitivati odluke koje su donesene protiv volje naroda, a tu se prije svega misli na: „Referendum o državno-pravnom statusu Crne Gore (2006)“, „Ulazak Crne Gore u NATO“ i „Priznanje lažne države Kosovo“. No, na tome se sigurno neće zaustaviti. Biće tu i novih zahtjeva na koje za početak neće posebno insistirati, a od kojih će dugoročno, korak po korak, morati odustajati prije svega na odnos prema srpstvu u Crnoj Gori, odnos prema srpskom jeziku i srpskoj pravoslavnoj crkvi i ostalim identitetskim pitanjima Srba u Crnoj Gori, kao i odnosu prema Rusiji.
Za realizaciju ove zamisli oni traže ličnosti i partije iz opozicije kojima će lakše prevariti osvjedočene protivnike režima. Na toj prevari se sprema smjena režima. Dakle, po već mnogo puta viđenoj formuli „sjaši Kurta da uzjaše Murta.“ Da li je Crna Gora spremna da još jedanput u svojoj istoriji proguta gorku pilulu? Imajući na umu rezultate nekih izbora od ranije, građanima Crne Gore nije falilo naivnosti. Naročito ne kada su u projektovanju izbornih prevara bili umiješani predstavnici međunarodne zajednice. Danas je jasno koga međunarodna zajednica ne podržava i zašto. To bi građanima Crne Gore, a naročito onima koji se izjašnjavaju kao Srbi, morao biti poziv na razmišljanje zašto je to tako i da li se na taj način želi zadati završni udarac istinskim borcima za njegoševsku Crnu Goru. Ko će se upecati na udicu Amerike i Zapada, ostaje da se vidi. Ko će prvi odustati od onih principa na kojima je počeo graditi svoj politički identitet iz unionističkog bloka u Crnoj Gori zarad borbe za vlast i ličnu korist, brzo ćemo saznati. Mada, na osnovu poteza koje u zadnje vrijeme vuku neki političari i političke partije u Crnoj Gori, može se naslutiti. No, bolje je da ostanem suzdržan u procjenama i prepustim vama da razmišljate, ali i njima da do kraja ogole svoje namjere. Vrijeme će se u ovoj, kao i mnogim drugim prilikama pokazati kao majstorsko rešeto. Meni satisfakcija za procjene ukoliko se ostvare neće biti potrebna naročito ne, ako vremena za popravku ne bude. Međutim, slijepo vjerovanje ljudima, a naročito političarima sve nas je nebrojeno puta dovodila do razočaranja da ne kažem i poniženja. Primjeri iz bližeg okruženja su najbolja potvrda moje bojazni da grobari ideja oko kojih i za koje smo žrtvovali sve, nerijetko ili najčešće bivaju oni koji su se godinama predstavljali njihovim nosiocima i koji su preko noći mijenjali svoje stavove i uvjerenja postajući tako najljući protivnici onih koji su ih podržavali. Totalitarizam partijske DPS države Crne Gore kao bezumna pijandura pokušava da uništi svaki damar slobode. Da ojača strah. Jer strah je najbolji saveznik represivnih režima, a apsolutna saglasnost o svim pitanjima ma gdje se manifestovala je uvijek laž. Mjehur od sapunice najmoćnije izgleda prije nego što će da pukne. Brod koji tone najprije će napustiti oni koji su danas najglasniji u odbrani režima. To je lekcija koju smo morali svi naučiti. Dakle, što vlast više bude pritiskala to će otpor kod naroda biti veći. Čini se mi smo nikad bliži trenutku smjene vlasti. Samo je pitanje, hoćemo li izbor nove prepustiti mešetarima sa strane i tako pristati na još jednu prevaru, ili ćemo konačno vlast birati sami?