-Autor: Radoje Andrić
Prva asocijacija nakon upoznavanja sa ekspozeom Ane Brnabić, mandatarke nove Vlade Srbije, bila mi je anegdota sa početka Drugog svjetskog rata:
Kolona partizana ulazila je u neko srpsko selo, kada je junoša sa čela, valjda u namjeri da, u tri riječi, starici na koju su naišli – stavi do znanja ko su oni i za šta se zalažu, umjesto tradicionalnog ”Pomoz’ Bog, majko!”, rekao:
Smrt fašizmu, bako!
I tebi, sinko! – odgovorila je starica.
Gdje je, tu, veza sa ekspozeom mandatarke?
U tri riječi: digitalizacija, obrazovanje i ekonomija, na koje bi ona starica, da je danas živa, odgovorila:
I tebi, mandatarko…
Te žene i tako britke replike i retorike odavno nema, ali, srećom a nesrećom, ta baka sačuvala je svoje potomke da se danas bore za digitalizaciju Srbije! I da vjeruju u nju, kao spas za ovu zemlju i narod: kada uspješno sprovedemo digitalizaciju, u koju nas, nadam se, neće pod oružjem sprovoditi kao u onu poslijeratnu industrijalizaciju, lakše će se i brže digitalno podizati fabrike, putevi mostovi, digitalno će se podizati čitavi gradovi, pa i na vodi, i oživljavati opustjela sela, pa će se, kada ih digitalno obradimo, u njima vidjeti i ljudi…
Ona baka iz Drugog svjetskog rata odškolovala je svoju djecu i ta su djeca već postala penzioneri koji izdržavaju svoje odškolovane sinove i unuke bez posla.
Radićemo na obrazovanju tako što ćemo otpustiti bar 2.700 prosvjetara?
Kada mandatarka sprovede svoj ekspoze u život, više se neće događati da djeca školovana u Srbiji odlaze da rade u inostranstvu, a djeca školovana u inostranstvu – više neće dolaziti da vode Srbiju.
Nećemo, nikada više, plesti arhaične džempere iz Sirogojna i izvoziti ih u cio svijet, nego ćemo plesti auto-kablove za taj svijet koji će nas držati na minimalcu, ali zahvalne što smo oslobođeni igala i pletiva…
To će biti taj ekonomski razvoj iz ekspozea, koji počiva na kontinuitetu ove vlade sa sobom u prethodnom životu.
Ali, nije to ista vlada: dva su ministra zamijenila mjesta – Vulinu dopala vojska za koju je čvrsto bio vezan parolom ”Služimo narodu!”, a u kojoj je on bio narod; Đorđeviću dopalo ministarstvo rada, mada se lošom ljubavnom poezijom koju piše, zdušno preporučivao za ministra kulture i veoma pogrešno javno zahvaljivao predsjedniku, a ne mandatarki, na ukazanom povjerenju…
Nije to ista Vlada, jer sada imamo i Ministarstvo za evrointegracije ili kako se već zove, ali – šta bi sa našim ostalim temeljnim stubovima nacionalne strategije i politike? Gdje nam je Ministarstvo za integracije sa Rusijom? Gdje sa Kinom? Gdje za..
Gdje su, u ekspozeu, mediji i novinari?
Hoće li im i pod novom vladom biti dozvoljeno da rade šta hoće, lažu i kleveću?
Kao one dnevne novine koje su na Vidovdan, dan ekspozea, na naslovnoj strani – iznad fotografija predsjednika Aleksandra Vučića i ministra Aleksandra Vulina – zalijepile naljepnice sa likovima Svetih Velikomučenika cara Lazara i Miloša Obilića?
Je li to neka pokvarena aluzija da se predsjednik Vučić velikomuči vodeći ovaj narod?
Na naslovnoj strani nema odštampanog čak ni njegovog imena uz fotografiju, a u tekstu uz koji je objavljena fotografija, ni riječju se ne pominje ni Vučić, ni njegova funkcija..!
Dokle novinari misle da rade tako?
Je li Vulinova fotografija ispod Miloševe aluzija da Obilić nije služio vojsku?!
I da…
Prvi ekspoze koji mandatar bude čitao sa makar malim osmijehom na licu, majušnim, i kada u raspravi o njemu ne bude namrgođen i opor, ili namrgođena i opora, ima šansu da uspije!
Od jedne dame, nacija očekuje i osmjeh!
www.iskra.co