- Piše: Mihailo Medenica
Znate li priču o malenom Marku, gospodine Vučiću (ne mogu se sjetiti prezimena, prošlo je godina…), koji je prohodao među kalemovima žica u jednoj od enklava u Metohiji i svakog dana trčao na te kalemove kasapeći djetinje, anđeoske, ručice o njih pokušavajući da prođe kroz njih?
Nije to činio što je nerazumno dijete, odlično je znao šta čini baš kao što je sa šest godina tada znao ono što Vi ne znate i ne želite da znate - iza kalemova je njegova Srbija i ništa ga nije moglo zaustaviti da svakom ranom ispisuje zavjet koji želite da zaboravimo - nema te rane od žica koje zacijeliti neće, dok god je iza kalemova njegova Srbija! Srbija, čovječe! Dovijeka Srbija!
Objasnite mu sad, momčina je od dvadesetak i nešto godina, kako je zapravo nasrtao na kalemove koje pokušavate da predstavite kao investiciju za budućnost! Objasnite mu da ga niste izdali, da mu ruke nisu sve u ranama zato što je zaludno vjerovao da je i za Vas grob njegovog oca sveta međa!
Objasnite mu da je zapravo grijeh iz prošlosti koji moramo da platimo, jer je dušmanima štetio kalemove ne shvatajući da iza njih nema ničega, a unutar njih samo- mit!
Kažete, gospodine Vučiću, da su došli dani najtežih odluka i vrijeme da platimo cehove iz prošlosti.
Je l’ to kao politički birtijaš svodite račune Vaših terevenki pa biste sad da dijelimo računa na pola?!
Srbija je za Vas, poznato, tek štrokavi stanični bircuz u kojem ste pili i jeli na „crtu“ pa sad vapite da svi istresemo džepove i prikrijemo Vaše nepočinstvo i dugove, je li?!
E, pa neće to tako moći, gospodine Vučiću, bogami! Neće, budite ubijeđeni!
Ovaj narod jeste preplašen, bezvoljan, gladan i hljeba i života, ono najgore su ova vremena izgonila iz nas- ali budale nismo, vjerujte!
Vjerujte da je ovo još onaj isti narod slave, usklika, vrijedan divljenja i poštovanja koliko god Vi vjerovali da je tek ubogi namjernik u Vašem pašaluku od kojeg možete šibicarenjem iskamčiti koji srebrnjak za Vaš, isključivo Vaš sramotni i izdajnički ceh!
Najteži dani nisu došli, lažni care, u njima smo rođeni, stasali, živimo, trajemo zbog Vas i Vama nalik, ali postojimo i svikli smo, nažalost, na muku pa se nemojte zalud nadati da ćete nas uplašiti njom i nagnati kao prestravljeno stado u bijeg ka toru koji ste nam skrojili po mjeri onih kojima ste se zarad vlasti zakleli da ćete od Srbije načiniti tek sjećanje i epitaf na krajputašu uz koji će se Vaše mecene olakšavati, pa Vam tu istu ruku pružiti da se tobož srdačno rukuju zapravo je brišući od Vas!
Koje nam to cehove iz prošlosti valja platiti?!
Platili smo i preplatili sve imajući Vas i Vaše prethodnike za kamen oko vrata dok nas ubjeđujete kako ste zapravo pojas za spasavanje i da nam valja skočiti u rijeku, jer i davljenik kroz vodu vidi sunce, dok…
Je li Kosovo i Metohija taj račun koji ste napravili uz večeru i trubače?!
Čitava Srbija kao bogat bakšiš, rasipniče budućnosti naše djece?!
Kako se to, objasnite, molim Vas, može biti predsjednik Srbije, a činiti sve da posle Vas srpski tron i kruna budu kamen i piljevina?!
Šta Vam je Srbija osim fotelje i ubjeđenja da hodate po vodi, ne videći, ili odlično videći da zapravo hodate po barama suza, znoja i jada koji točite iz siraka tužnih?!
Jesu li Vam cehovi iz prošlosti- čitava prošlost ove velike, svete, besmrtne i ponosite države?!
Mora biti da jesu, jer Srbija grijeha iz prošlosti nema, osim ako grijeh nije što postoji?!
Je li ona svetinja naša, nemanjićki metoh, taj grijeh, pa nas pripremate za ispovijest i pričest mrvicama koje ste pokupili kao prosjak s molitvenih doručaka raznih „bogomolja“ pa biste da poturite k’o naforu?!
U taj ste se „grijeh“, pamtite li jer mi pamtimo, nekada zaklinjali obećavajući da nikad izdati nećete ono što ste izdali onog dana kada ste prodali dušu onima gorim od đavola!
Koja je, uopšte, to prošlost u čijem zamešateljstvu niste učestvovali kao junoša i barjaktar politike da Srbije nije dovoljno za Vaše ambicije, dok danas, biće, ambicije ima previše za ovoliku Srbiju pa je valja sapnuti kao goveče da ne smeta dok je prodajete na komad i kilo?!
Šest godina tempirate formu i narod za dan izdaje, ali zaboravljate ono da narod jeste preplašen, ponižen, gladan, da su jed i mnogo poganluka izronili iz njega ali nije- lud, glup, slijep i spreman da saučestvuje u Vašoj hajdučiji po bespućima laži, obmane i u oblačenju Srbije u crninu na živim sinovima i kćerima!
Molim Vas, kao čovjek Vas molim, da ne pomišljate izdaju da nam poturite kao kakvu „normalizaciju“ s „Kosovom“ jer nema ničega normalnog u tome da Srbija da srce i dušu zarad proteza i pomagala!
Nije prvi put naš Jerusalim pod okupacijom, raspet, ali jeste po prvi put klinove u njegove dlanove i noge ukucao neko ko sebe smatra predsjednikom Srbije, a taj čin kao začetak nove religije!
Kosovo i Metohija, tugo, nije naš grijeh već oltar! Na njemu možemo ispovijediti svoje grijehe, jer sveto je upravo zato što je Bog voljenom narodu tamo podvezao pupčanik da zna gdje mu je kolijevka i gdje mu je grob, al’ ne onaj hladni zdenac duboki, već grob od nebesa koja su nad Kosovom i Metohijom razmaknuta taman toliko da se Srbin s Bogom razgovori!
Vjerujući i nevjerujući, jednako!
Jedini račun koji je došao na naplatu je onaj koji ste blanko potpisali zarad šake vlasti i ne očekujte da prebiramo siću po džepovima kako biste ga platili!
Ne dirajte u Kosovo i Metohiju ako je još šta ljudskog u Vama, jer nećete imati gdje da ispovijedite grijehe i primite naforu! Briselske mrvice s poda to nisu!
Shvatite, aman, čovječe, Srbije bez Kosova i Metohije- nema!
To je tek puki krajputaš, ne pobadajte ga nazivajući ga temeljcem!
Ne služite opelo za Srbiju ubjeđujući nas da je riječ svetoj tajni krštenja!
Izvolite Vi i vaši „đakoni“ u tu uniju „gospode“ i roblja, a nas ostavite pod krstom raspete nam Srbije, jer dok Vi čekate njen poslednji udah- naše suze najavljuju njeno vaskrsenje…