- Piše: Borivoje Ćetković

Sporazum o principima normalizacije odnosa Beograda i Prištine, tj. Republike Srbije i samoproglašene,,Republike Kosova“ potpisan je 19. aprila 2013. godine u Briselu. Potpisali su ga tadašnji predjednik Vlade Srbije Ivica Dačić i predsjednik vlade samoproglašene ,,Republike Kosovo“ Hašim Tači. Između ostalog, sporazumom je predviđeno osnivanje Zajednice srpskih opština na sjeveru Kosova i Metohije, koja bi se formirala nakon lokalnih izbora po kosovskim zakonima zakazanim za 3. novembar 2013.
Potpisivanje Briselskog sporazuma izazvalo je brojne reakcije u Srbiji. Ukazivano je na njegovu neusklađenost sa Ustavom i zakonima –u 15 tačaka sporazuma ne pominje se Republika Srbija. I što je naročito značajno, ovaj dokument nije u skladu sa Rezolucijom 1244 SB UN. Odnos prema Rezoluciji 1244 značajno se promijenio od 20 aprila 2013. godine, nakon što je Srbija parafirala sporazum u Briselu i u stvari odustala od rješavanja pitanja Kosova u okviru UN. Izmještanjem dijaloga o Kosovu i Metohiji pod okrilje EU učinjena je kobna greška- Srbija mora da,,plati“ za svoju privrženost evropskom putu. Pet godina kasnije šef srpske diplomatije Ivica Dačić izjavljuje,,da Priština i međunarodna zajednica treba da se izjasne o tome ima li ili nema Briselskog sporazuma.“ Bez mnogo diplomatskog uvijanja Dačić je ustvrdio,,da dio međunarodne zajednice i Albanci sa Kosova lažu predsjednika Vučića- ne žele kompromis, samo priznanje“.
I poručio je kosovskim Albancima i njihovim stranim gazdama da,,ne postoji ucjena koja može Srbiju da natjera da prizna nezavisno Kosovo“.
Obratio se i Vučiću riječima koje teško optužuju pregovarače i njihove mentore.,,Lažu te sve vrijeme i neće kompromis i traže naše priznanje. Na kraju će se samo ispostaviti papir Beogradu u kojem ništa neće pisati osim da Srbija treba da prizna nezavisnost Kosova. Podržavam i podstičem predsjednika Vučića da u ovoj stvari bude beskompromisan“, rekao je Dačić.
I nije trebalo dugo čekati da se oglasi Vučić-,,ništa ne vjerujem ni Albancima ni međunarodnoj zajednici“. O ZSO se priča na svakom sastanku. Ja im ne vjerujem ništa. Pet godina me lažu. Pet godina tražim i sada kažem, ,lažete me‘‘- rekao je Vučić.
Nijesmo još ni zaboravili Brajana Hojta, a već je u posjetu Beogradu došao Ves Mičel, pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju. Razgovarao je sa premijerkom Brnabić, predsjednikom Vučićem i nekim predstavnicima opozicije. Mičel, kako je sam izjavio, nije donio u Beograd dokument Vašingtona (nacrt teksta, Trampov plan za Kosovo) koji se tiče statusa južne srpske pokrajine. Priču o dokumentu, po njegovom mišljenju, izmislilo je,,kreativno novinarstvo“. A prema tom,,izmišljenom dokumentu“ od Beograda se očekuje da omogući ulazak Prištine u međunarodne organizacije i ako prihvati ovaj uslov Srbiji će biti omogućen ulazak u EU, i SAD će joj garantovati široku ekonomsku i diplomatsku podršku u međunarodnoj političkoj areni. Ukoliko Vučić ne bude,,kooperativan“, uslijedila bi blokada evroiintegracija Srbije i gubitak direktnih stranih investicija, prije svega iz država EU, što bi bio težak udarac za srpsku ekonomiju.
O ovim pitanjima se, dakle, nije razgovaralo u Beogradu, ali je bilo riječi o pravu Kosova da formira profesionalne snage koje će se baviti bezbjednošću. Američki diplomata otvoreno je (drsko) izjavio da SAD podržavaju formiranje kosovske vojske i na tu odluku niko nema pravo veta. Predsjednik Srbije tražio je od Mičela da pokaže papir na osnovu koga to traže i poručio mu da nema ništa od toga. Njima ne trebaju papiri. I u vrijeme oružane agresije 1999. na SRJ, NATO nije pokazivao papire -bez odluke SB, gazeći sve povelje o ljudskim pravima i kršeći međunarodno pravo, izvršili su napad na jednu suverenu zemlju.
Jedan od vodećih ruskih stručnjaka za Balkan Oleg Bondarenko, direktor fonda za progresivnu politiku, gostujući na beogradskom Pravnom fakultetu, konstatovao je da postoji opasnost da Zapad u Srbiji izazove destabilizaciju.,,Vučić će“, ubijeđen je Bondarenko,,,kad- tad, ili bilo koji drugi srpski političar na njegovom mjestu, biti suočen sa zahtjevom Zapada da prizna samoproglašeno Kosovo“. To bi, prema njegovim riječima, moglo biti izazivanje građanskog konflikta, na primer u Sandžaku, Novom Pazaru, a zatim bi uslijedio novi 5. oktobar ili nešto slično. Satanizacija Srba se nastavlja i širi se paničan strah od Rusije.
Bez pomoći Rusije i Kine, Srbiji prijeti opasnost da bude stavljena pred izbor po principu,,uzmi ili ostavi“-,,priznajte nezavisnost Kosova i ulazite u EU, odbijte i nećete biti član.“ Kod koga je nož kod toga je i pogača. Stvari su se, međutim, značajno promijenile - ruka koja drži nož nema moć koju je imala 1999. godine.