- Pi­še: Mag­da Pe­ter­nek

Neću reći ništa novo ako kažem da živimo u teškom i sumornom vremenu, u kome ljubav pati i vodi tešku borbu sa svim negativnostima koje su je opkolile. Ipak, mislim da je veoma važno ukazivati na to, opominjati i svakodnevno pokušavati naći pravi put. Srećom, ljubav je veliki borac i što je najvažnije nikada se ne predaje. Jedino ona može da pobijedi sebičnost, zavist, mržnju i ravnodušnost.
Sve ove negativnosti su posledica opšteg stanja u društvu, pa ne čudi statistika (mada znamo i bez nje) koja kaže da među građanima Srbije, a bogami i među komšijama, pesimizam diktira,,tempo‘‘. Ono što smo sigurno izgubili, a što je još gore, mnogi ga nisu ni imali, jeste zahvalnost. Bez ove pitome i plemenite osobine ne može nikako biti ni poštenja, ni poštovanja, a ni onoga kako kaže pjesma-,,Pred čime drhtiš, a čemu se diviš‘‘, a to je, šta drugo nego dostojanstvo.
Dakle, nezahvalnost je ružna, duboko ostrašćena i surova (ne)ljudska osobina. U vremenu opšte jurnjave, halapljivosti, brutalnog nemorala, zahvalnost je potpuno izgubila smisao. A upravo je ona ta koja svojom suštinskom snagom stoji na strani istinoljublja i vjere - i u sebe i u druge. Ona bi trebalo da bude temelj i oslonac u svemu što susrećemo u sebi i na putu ka drugima. Nažalost, srozali su je lakomost, sebičluk, i lažima zadojena stvarnost.
Rečenicu od koje mi se diže kosa na glavi, a koja glasi,,E, to mi je hvala za sve‘‘, upućenu kao prekor nekome, smatram licemjernom i nedopustivom. Tamo gdje tek ne mogu da je čujem ni ‚,,svarim‘‘ jeste u obraćanju roditelja prema djeci. Nažalost, ta rečenica je vrlo prisutna. Dakle, isticati, tj. tražiti od drugoga (a tek od rođenog djeteta) da dobiješ zahvalnost apsolutno je nezahvalno. Zahvalnost je nešto što se njeguje, čuva i nesebično daje. Nezahvalnost je biti svjestan toga, a gaziti po njemu. Današnjem čovjeku ovog moderno bolesnog doba nije dovoljno što ima sve-i materijalna dobra i zdravlje, on postavlja još bezumnih zahtjeva i traži hljeba preko pogače. Čovjek koji zna šta je zahvalnost svime je zadovoljan. On razmišlja o tome da je ispred njega još jedan dan i raduje se svemu. Ali, ako je nezahvalan on je svime nezadovoljan, i svuda oko sebe (a bogami i šire) širi negativnu energiju. Čovjek koji ne osjeća zahvalnost, ondje gdje ona najviše pruža, a to je u mirnom i blagom dodiru sa životom, nikada neće biti srećan. Znaće život i te kako da udari poneku ćušku njegovom bezobzirnom egoizmu.
Vrijeme je, dakle, ugnjetavanja svega što bi nas, ubijeđena sam, izbavilo i izvelo na pravi put. A on je popločan zahvalnošću i dostojanstvenom vjerom u ljubav. Sve drugo su samo krivudave staze nespokoja i vječitog nezadovoljstva. I kao što reče pjesnik, ništa nije sveto, sve je bruto i neto. Nažalost, tako je i dok god zahvalnost bude odbačena i zaboravljena, tako će i biti.
Zato, dragi moji, ne tražite zahvalnost, darujte, poklanjajte, i život će znati to da nagradi. Ja sam mu zahvalna. I ja i moj bič, jer nezahvalnost je kič.
(Autorka je pjesnikinja)