-PIŠE: Nik Gašaj

Pravni sistem ne zavisi samo od sadržine i procesa donošenja pravnih odluka, nego i od uspješnosti njihovog izvršavanja. Njegovo postojanje i njegova vrijednost se mjeri u prvom redu stepenom racionalnosti i unutrašnje sinhronizacije opštih normi i njihove spoljašnje sinhronizacije sa stepenom priznanja, primjene i izvršenja.
Poseban problem, svakako, predstavlja nedostatak ili potcijenjenost pravne svijesti, kako u postupku stvaranja pravnih normi, tako i u pogledu njihove primjene i izvršavanja pravnih odluka. S ovim u vezi je i široka praksa zloupotrebe prava, ne samo u pogledu subjektivnih, već i u pogledu javnopravnih ovlašćenja. Kroz nju se primarno manifestuje jedan od osnovnih problema naše savremenosti –kriza pravnog autoriteta pa i autoriteta uopšte.
Razloge ovakvom stanju možemo tražiti prije svega u činjenici da je proces tranzicije samo prividan, da u osnovi nije napušten koncept partijske države i njen oligarhijski karakter. Jedno antičko zapažanje o tome da na prelazu iz timarhije u oligarhiju oni koji su na vlasti,,prekrajaju zakone i ne pokoravaju im se” zbog toga što traže priliku za svoje bogatstvo. Radi se o vlasti motivisanoj privilegijama, među kojima profanisanje prava kao instrumenta samovlašća i unutarnja povezanost moći i materijalnog sticanja zauzimaju svakako vodeća mjesta. Zbog toga ne treba da nas zavaraju ni broj propisa, ni dinamika njihovih promjena. Mreža normi, pogotovo onih podzakonskog karaktera, ima funkciju da racionalizuje političku korupciju. Štaviše, rasprostranjenost normi rezultat je brige vlasti za vlastiti spas i u obrnutoj je srazmjeri s pravnom sigurnošću, vladavinom prava i zaštitom ljudskih prava.
U takvim okolnostima, skup propisa u kome dominira konfuzija normi i kompetencija, zloupotreba prava, neutemeljeno proklamovanje ili samovlasno pribavljanje diskrecionih ovlašćenja i politički obojena juristička interpretacija, teško da bi se mogao nazvati sistemom u pravom smislu te riječi.
Naprosto se nameće zaključak da u zemlji u kojoj su osnovne karakteristike primjene i izvršenja prava neefikasnost i pristrasnost, kao i nedovoljna stručnost i zloupotrebe pojedinih nosilaca sve tri grane vlasti, položaj građanina u pravnom sistemu odgovara stanju koje nazivamo pravna nesigurnost.
Kada juristička interpretacija prevazilazi okvire sistema koji odgovara kodifikovanom pravu, budući da joj je, prije nego da razumije date tekstove cilj da ispravi nedostatke, ona odista pripada sistemu pravne dogmatike. Ispravljanje nedostataka, međutim, nerijetko se pretvara u mijenjanje smisla i dopisivanje zakona, ili u usiljeno traženje razloga da se izbjegne njihova primjena.
Ne možemo govoriti o pravnoj državi i vladavini prava kada skup pravnih normi, koje bi trebalo da čine pravni poredak jedne zemlje, u velikoj mjeri ruiniran prevlašću nad pravom heterogene političko-partijske utilitarnosti, kao i izbor pravosudskih kadrova i primjena prava nisu lišeni političkog voluntarizma i kada se princip oportuniteta uveliko pretpostavlja principu legaliteta.
Otuda u primjeni prava postoji nesigurnost i kod onih koji norme primjenjuju i kod onih koji traže pravnu zaštitu. Tome, svakako, doprinose i neprimjerena arbitrarnost, normativna pretencioznost i korumpiranost kadrova u značajnim polugama državne strukture.
Da bi se uočeni problemi otklonili neophodno je izgraditi koherentan pravni sistem, oslobođen u što je moguće većoj mjeri ideoloških sadržaja i političkih preferencija.... Marginalizovati partijske i lične interese u upravljanju državom i napustiti praksu lične vlasti; ustanoviti granice vlasti i sankcionisati njihovo prekoračenje, bez obzira na moć političkih eksponenata... Treba podsticati pravnu svijest i pravnu kulturu, a suzbijati medijsku indoktrinaciju kojom se glorifikuju sila i partijska moć; napustiti koncept države kao nadpravnog subjekta i normirati njenu jednaku odgovornost za sve postupke i obaveze; pristupiti primjeni prava kao osnovnom izvoru socijalnog reda, sloboda i prava građana, njihove sigurnosti i jednakosti pred zakonom... Izmijeniti ili ukinuti propise kojima se, kroz formu načina ostvarivanja pojedinih sloboda i prava ili kroz formu krivičnih djela, slobode i prava čovjeka i građanina prepuštaju diskrecionoj vlasti, relativizuju, uslovljavaju ili suspenduju; osloboditi zakonodavnu i sudsku vlast tutorstva i supremacije uprave, uključujući i oduzimanje političkom voljom ustanovljenih i tolerisanih prerogativa izvršne vlasti da i u mirnodopskim uslovima i u redovnim okolnostima donosi uredbe sa zakonskom snagom... Potrebno je donijeti nove propise o izboru i materijalnom statusu sudija, koji će stvoriti pretpostavke da sudovi postanu nezavisni, a sudije politički i socijalno emancipovane i profesionalno kvalifikovane ličnosti; delegitimisati jurističku interpretaciju kojom se mijenjaju sadržaj i značenje zakona... Izmjenom zakona osujetiti ili na najmanju mjeru svesti mogućnost zloupotrebe prava, a izvršavanje pravosnažnih sudskih odluka učiniti jednostavnijim i efikasnijim, bez protekcionističkih klauzula kojima se štite moćni dužnici... Sistem izvršavanja zatvorskih kazni prilagoditi međunarodnim pravnim aktima, uz uvođenje eksterne sudske kontrole uprave i čvršće garancije za zaštitu osuđenih lica od zloupotreba vlasti i kršenja propisa.
I na kraju, osim svijesti o potrebi reformi pravno-političkog sistema, kao i društvenog i pravnog života, pravni sistem i primjena prava zavisi i od volje relevantnih političkih snaga da se te reforme preduzmu.
(Autor je politikolog)