- Piše: Milutin Mićović

Sve da ga izglasa, Crna Gora ne može imati predsjednika. Utoliko prije, ako ga izglasa u prvom krugu. Ona može samo imati partijske lidere koji joj razaraju dno. Nije to više ni do njih, to je do Crna Gore, koja je ovakva kakava nije. Koju su napravili ovakvi lideri. Da više nema majstora koji bi je mogao sastaviti. Na njoj su se obučili majstori koji joj probijaju dno, mozak, koji je koriste kao da nije ničija nego njihova. A njihova je samo toliko koliko mogu da je naplate.
Ni ovaj dosadašnji predsjednik nije bio predjednik. „Predsjednik svih građana“, već je to za naše prilike čista utopija. Ne znam ko je toliko lud da vjeruje da ovakva naša zemlja može da ima predsjednika?
Ali, nije malo zaluđenih. Ovako ili onako. Neko je zaluđen zbog naivnosti, neko zbog koristi, neko što je uključen u stalne manipulativne koncepte. Ovi poslednji, kojih je najviše, najmanje su zaluđeni. Oni su, kako se to kaže „pametni za sebe“, a to što raskubaju i ovako raskubenu Crnu Goru, to njih ništa ne boli.
Jedan mi je govorio – „kad bi mogla da nekako nestane Crna Gora, da se više ne bruka“. Jeste, samo srlja u novu bruku. Pade sjenka na sve što je nekad bila Crna Gora. Ali, tako je kako je, koja vajda kukati?
Ja bih predložio da na ovim izborima ne glasaju nikoga. Pa da se zna, da nam ne može niko biti predsjednik. Jer mnogo će biti teža i grđa situacija ako za predsjednika dođe neko koga više od pola Crne Gore ne podnosi. Možda će samo crnogorske manjine dobiti predsjednika, a većina će dobiti nasilnika. Neka bude što biti ne može. Biće kako ne može biti, kako god bude. Jer ne može biti dobra, a zlo može još više da uhvati korijena u našoj crnoj zemlji.
U Crnoj Gori će osvanuti neki prošli dani. Poremećaji u njenom srcu mogu da izazovu kosmičke poremećaje. Tako i prošli dani mogu da dođu umjesto novih. A biće dovoljno onih koji će grajati: „Nama su prošli dani vazda novi. Nema nam života bez prošlih dana i prošlih ljubavi. Novo hoće oni koji hoće sve ovo da poruše“.
Ja se bojim da nama predsjednika postavljaju iz Brisela i NATO pakta. I kako da ne bude stid takvog predsjednika da se zove predsjednik? Pa neka se bar zove namjesnik, pa nekako bi bila čistija situacija. Čistija u smislu pojmovne adekvatnosti. Pa da nekako bude našire jasno, da mi ovakvi ne možemo imati svog glavara. Koji bi mogao da razgovara sa svojim narodom. A ne da ga bije crnogorskim ćutecima po mozgu.
Nije bolje ni u svijetu, neko će reći, ali dodajem - zar mi, ako je ikako moguće, da se ne pobrinemo za našu Crnu Goru? Zar da mislimo o cijelom svijetu, a da ne mislimo o njoj? Kako možemo brinuti o svijetu, ako njene muke i uzdahe ne čujemo?
Nedjelja je, izborni dan, a meni je bogami svaki izborni. Kod mene se obnavlja izbor svaki dan, kaže mi moj prijatelj, sa kojim razgovaram o važnim stvarima, ali rijetko. Kaže - ako ne izaberem, mene nema. Ako ne izaberem da skočim u vatru, ja ne živim. Pitam se, zašto mi je dodao ovu drugu rečenicu? Kao da mi nije bilo dovoljno jasno iz prve? Ima takvih, znam, koji vole da pojačaju smisao onoga što su već rekli. Ne znam zašto je to tako, ali tako je. Ako malo ne pojačaju, kao da nijesu ništa rekli. Kao da su njihove riječi ostale bez razumijevanja. Kao da nijesu došle do srca sagovornika. Ne, bolje je reći - kao da nijesu prošle kroz srce sagovornika. Tada, onaj koji izgovara takve riječi, ima puni duhovni užitak, i osjećanje da je njegova riječ uradila neko realno djelo.
Ja osjećam dok ovo pišem da se već odmaram od zagušljivog izbornog dana. (Ove riječi stvarno nijesu patriotske, opominjem sebe). Lako je meni. Ovo za mene nijesu nikakvi izbori, opet čujem mog sagovornika. Otišao bih davno u staro gvožđe, da ne izabiram svaki dan.
Neko je rekao da je jezik jedina država. I da jezik ima istinsku državotvornu moć. Jer može da drži i održi čovjeka kad nema ni na šta drugo da se osloni. Njegovo sjeme, i njegove semantičke sile mogu da pokažu veliku čudotvornost i državotvornost, baš tada.
Eto, tolike nade polažem na jezik. On može što niko drugi ne može. U njemu ima više sile nego u svemu drugom. On preživljava i ratove, i požare, i smrti, i katastrofe. Njegov nečelnik i glava je životvorni duh. Zato, imaš svaki dan za koga da glasaš. I da budeš živ i zdrav. I slobodan, brate.
(Autor je književnik)