- Piše: Milutin Mićović

Mi smo žrtve čitanja - ovako ili onako. Sama će nam žrtva kazati kako. To volim da naglasim. Ako je neko razumijevanje plaćeno i životom, zasigurno da prema njemu imamo kudikamo veću obavezu. Ono nam je pre-dato. Na neki način, i u nekoj mjeri, sve što se desilo u kulturi čovječanstva, predato nam je, ali ono što se desilo u svom narodu, ono što je ostvareno u izuzetnim ličnostima sopstvene istorije i kulture, to je ono čime smo, kao potomci, neposredno zaduženi, to je kapital koji je direkno uložen u nas. Glavnica koju smo zatekli na svom računu. Raditi s tim kapitalom, stvarati na njegovom temelju neku novu dobit, to je realna šansa potomaka, i to je šansa da potomci žive u realnosti.
Na onom što nam je pre-dato, prirodno je očekivati zahvalnost, jer je čisti dar, kao što nam je dar i naš život, i naša neponovljiva različitost. Uzeti i pre-rađivati, tj. čitati, ono što nam je pre-dato, obaveza je potomaka i naslednika te kulture.Time naslednici razotkrivaju svoje porijeklo, identidet, pamćenje, iskon.
U narodnom osjećanju često postoji temeljnije, a tim i zdravije razumijevanje značenja čitanja, nego kod profesionalnih čitača. U tom zdravom i temeljnom shvatanju čitanja, poenta je razumijevanje i vrednosno samjeravanje nekog djela, neke riječi, teksta, sa nebeskom dojavom. Ta nebeska dojava dolazi iz čistog prostora duha, prijemčiva samo zdravoj intuiciji. U prostoru oficijelne kulture često, najčešće se ta nebeska emanacija isključuje, i riječi se vrednuju s obzirom na aktuelnu kulturnu ideologiju, doprinos nekim partikularnim vrijednostima i ograničenim ciljevima.
Oficijelni kulturni i politički koncept u Crnoj Gori traži, dosledno svom projektu, čitanje kulturnog nasleđa, unaprijed podrazumijevajući razaranje suštine, i zatamnjenje pamćenja. Njegovi otvoreni reduktivni i manipulativni zahvati upravo imaju za cilj da parodiraju i vrednosno potpuno relativizuju kultuno nasleđe stvoreno u vrijeme Petrovića, čiji su najizrazitiji predstavnici Njegoš i kralj Nikola. Oni su prve žrtve tog,,čitanja‘‘, jer ono što je srpsko u njihovom djelu treba pročitati kao ideološko, i tuđe. S izmicanjem tog oslonca, treba da se razruši cijela duhovna građevina prave Crne Gore.
Taj defektni aksiološki koncept novog čitanja ima za cilj da fikcionalizuje stvarni život, uvjerenja i razumijevanja koja su plaćena životom i kojim je ostvareno (srpsko) značenje Crne Gore. Sav taj život, sve te ličnosti sada se imaju proglasiti uzaludnim žrtvama pogrešnog čitanja i razumijevanja stvarnosti. Ali ta morbidna kulturnopolitička ideologija, ima za cilj još nešto, još određenije. Da i sve savremenike, koji sada ne pristaju na takvo čitanje, proglase žrtvama starih zabluda, a to je onda gotova etiketa za njihovo legitimo izbacivanje iz javnog života, a njihova djela i jezik i umovanje, označavaju kao poslednji prilog srpskoj mitomaniji.
Manipulativni projekti, koji dakle uvijek računaju ne redukciju stvarnosti, ali onda i na preoznačavanje ostataka takve stvarnosti, imaju za cilj destrukciju istorijskog pamćenja, i pravljenje poslušnih mediokriteta i kreatura od onih koji učestvuju u ostvarenju takve manipulacije, kao nove stvarnosti. To se danas dešava u Crnoj Gori, a žrtva te manipulacije je lik Crne Gore koji su izgrađivali Petrovići, a potom i svi oni koji drže Petroviće za njen istinski duhovni i kulturni identitet.
Zašto u Crnogorskom narodnom pozorištu nema nacionalnih drama:,,Balkanske carice‘‘,,,Gorskog vijenca‘‘,,,Šćepana Malog‘‘? Nezamislivo je danas vidjeti ta reprezentativna djela nacionalne kulture u CNP-u, iz prostog razloga što se kontrolisano potiskuje prava stvarnost, a javno odigravaju periferne predstave, što ima za cilj stvaranje kolektivne amnezije. Ideologija savremene Crne Gore, i danas je kao ‘prepisana‘‘ iz riječi Stanka Crnojevića (,,Balkanska carica‘‘), koji pravda svoje izdajstvo vjere, braće, oca, naroda, i ‚‘oblači se u vjeru krvničku‘‘, jer je tadašnja turska imperija moćna, a Crna Gora (vojno i ekonomski) mala i nemoćna. Crna Gora u njegovoj ironičnoj formulaciji ‚‘hoće neba, a nema hljeba‘‘.Zar su njegove riječi izgubile aktuelnost?! Zar te riječi ne prožimaju cijelu istoriju našeg unutrašnjeg izdajstva!?
(Autor je književnik)