-Piše: Milan Mišić

Jeste fudbal u središtu pažnje, navijačke radosti (i tuge – svaki pobjednik proizvodi najmanje jednog gubitnika) su goleme, ali ovogodišnji loptački spektakl u Rusiji ipak protiče u sjenci drame koja se simultano zbiva u Americi i u Evropi – one izbjegličke, ili, preciznije, migrantske.
Predsjednik Tramp insistira na svojoj politici „nulte tolerancije”, pa su do prije neki dan pogranične službe SAD prisilno razdvajale djecu migranata od njihovih roditelja, izazivajući humanitarnu dramu koju su osudili i njegovi republikanci, što ga je prinudilo da odstupi: sada su djeca u pritvorima zajedno sa majkama i očevima. A u međuvremenu, Pentagon je dobio zadatak da u svojim kasarnama obezbijedi smještaj za 20.000 djece bez roditeljske pratnje.
Dok Tramp, poredeći one koji bi da se bez viza domognu Amerike kao ”obećane zemlje” sa „insektima koji prijete da zagade zemlju”, svira na uvce svojih birača, slična kriza se zbiva i u Evropi, gdje migrantski talas, pokrenut 2015, ne jenjava, izazivajući nove političke raskole koji su uzdrmali položaje i do juče neprikosnovenog lidera kao što je njemačka kancelarka Angela Merkel.
Ona je na udaru kao glavni zagovornik ”otvorenih vrata” – Njemačka je od 2015. primila skoro milion i po izbjeglica, prije svega iz Sirije, Iraka i Avganistana, dok ih i dalje pristiže po oko deset hiljada mjesečno. To izaziva rastuće nezadovoljstvo kod većine Njemaca, pa i krizu u vladajućoj koaliciji, kažu najveću od kako je 2005. Merkel postala kancelarka.
Njen tradicionalni partner u vladi, Hrišćanska socijalna unija (CSU), zahtijeva naime hitno zatvaranje granica za migrante, sa čim se kancelarka ne slaže. Kompromis je postignut u pogodbi da ona izlaz pronađe za dvije nedelje, što joj, na drugoj strani, vezuje ruke u potrazi za evropskim rješenjem problema.
Tako nešto međutim nije na vidiku, jer sve evropskog dogovora nije bilo ni u jednom momentu od kako su pokrenuti migrantski zbjegovi. Štaviše, situacija je u tom pogledu postala komplikovanija posle dolaska na vlast populističke i evroskeptične koalicije u Italiji, koja je jedno od ulaznih odredišta migranata, kao i pomjeranja udesno vlade u Austriji.
S obzirom da su neke zemlje ostale dosledne u frontu odbijanja bilo kakvog kompromisa o migrantima – riječ je o Mađarskoj i Poljskoj, koje ih jednostavno ne žele na svojoj teritoriji uprkos svim pritiscima, pa i prijetnjama iz briselske EU centrale - problem izgleda nerješiv. Pogotovo što se migrantska navala u sve većoj mjeri doživljava kao prijetnja evropskom hrišćanskom identitetu, što kod stanovništva izaziva osjećaj ugrožene bezbjednosti.
Sve u svemu, neto rezultat je zaista ozbiljna kriza unutar EU i visok nivo neizvjesnosti oko njenog budućeg kursa, koji je po nekim ocjenama najviši od kraja Hladnog rata.
Tome doprinosi i istovremena kriza u transatlantskim odnosima koju je donijela politika omalovažavanja evropskih partnera od strane Donalda Trampa, pa i konfrontacija sa njim oko mnogih pitanja. To je najbolje pokazao debakl samita G7, čiji je završni dokument, iako u priličnoj mjeri razvodnjen da bi mu se udovoljilo, američki predsjednik odbio da potpiše.
Povrh toga on u svom maniru – svakodnevnim tvitovanjem - sipa so na evropske rane tako što, ne mareći za činjenice, kritikuje evropsku, a naročito njemačku politiku, ocjenjujući da je ”napravljena velika greška time što je prihvatanjem miliona migranata nasilno promijenjena evropska kultura”.
Tramp je takođe tvitovao da je zbog toga naglo skočila stopa kriminala u Njemačkoj, što je takođe ”lažna vijest” – ta stopa u Njemačkoj je ove godina najniža od 1992. Ali kad Tramp prospe perje, teško ga je pokupiti, pa je rezultat njegovih tviter ispada vjetar u jedra sve jačoj radikalnoj desnici u Njemačkoj čija je partija Alternativa za Njemačku (AFD), zahvaljujući migrantskoj krizi uspjela da uđe u Bundestag.
U idući četvrtak i petak ovim pitanjem će se baviti i Evropski savjet, a dotle će se tragati za načinima kako da se zatvori slavina, pošto kada već uveliko preliva.
U svim opcijama raspleta ovog problema najgore međutim prolazimo mi: region Balkana, koji je dosad bio glavni koridor migranata na putu do središta EU. U opticaju su naime i ideje o osnovanju prihvatnih logora za migrante izvan EU, što podrazumijeva njihovo ”parkiranje” u našem regionu, kome samo još to treba.
Na vidiku nema dobrog scenarija, a na dnevnom redu je ne samo rješavanje problema migranata nego i opstanak EU kao smislene zajednice. U ovom momentu sve oči su uprte u Merkelovu i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, koji su već postigli neki dogovor oko nekih manje važnih detalja, dok je neka velika pogodba još vrabac na grani.
I za kraj, još jedna loša vijest: godine 2000. u svijetu je bilo 170 miliona migranata. Danas ih je 260 miliona…
(Autor je bivši glavni i odgovorni urednik ‚‘Politike)