Piše: Milutin Mićović

Nema dužeg dana od Vidovdana. Nema višeg dana od Vidovdana. Nema strašnijeg dana od Vidovdana. Nema ljepšeg dana od Vidovdana. Dana nema bez Vidovdana.
Gdje ti je taj Vidovdan, Vidosave Vidosaviću? Ne izmišljaj Vidovdan kad ga nema. Čekajući Vidovdan, uzalud nam dani prolaze. Svih drugih dana ima, samo Vidovdana nema. Tražite ga, nigdje ga nema, - koliko je svijeta i vijeka.
Kakav Vidovdan, jeste li poludjeli? Gdje ste vidjeli Vidovdan? Da ga ima, imali bi ga i drugi ljudi i narodi. Ne možete vi da imate dan koji drugi nemaju. Kako vi da imate sunce, koje druge ne grije. Ili, misli, koje drugi ne misle. Ili snove, koji drugi ne sanjaju. Ili glavu, koju drugi nemaju.
Zamislio si mnogo, ako si zamislio Vidovdan. Krenuo se daleko ako si krenuo po Vidovdan. Ako nastaviš tako, glave će te koštati. Duša će ti sagoreti ako te ogrije Vidovdan.Vidjećeš što nikad nijesi vidio, ako ti oči otvori Vidovdan. Živjećeš i kad umreš ako te oživi Vidovdan.
Vidovdane, moj očinji vide, s tobom vidim što drugi ne vide. Dosta je bilo toga. Dosta je bilo srpske izgibije. Dosta je bilo da nas vjekovima nema.
Dosta je bilo Vidovdana. Oslepismo od Vidovdana. Propadosmo kroz Vidovdan. Vidovdan je jama na jamama. Vidovdan je gora na gorama. Vidovdan je grob, na kojem sjedi Bijeli anđeo.
Vidovdan je mašta mučenika. Vidovdan je plava grobnica putnika i bojovnika. Vidovdan je azbuka, ćirilica. Vidovdan je carica Milica. Vidovdan je kolo sestara, mučenica. Vidovdan je sestra bezbratnica. Vidovdan je majka, udovica. Vidovdan je sunca pletenica.
Vidovdan je kontejner ubica. Crna ptica, groblje lastavica. Vidovdan je Disova Tamnica. Vidovdan je kolo mučenica. Vidovdan je svesrpska grobnica. Vidovdan je oro, sura ptica, što razgleda do dna bezdanica.
E moj Vidovdane?Šta bi ti mislio da ti nije Vidovdana?_Kako bi ti živio da ti nije Vidovdana? Ti bi svaki dan pretvorio u Vidovdan. Ti bi da te stalno grije vidovdansko podne. Ti ne bi ništa drugo mislio, kad bi samo Vidovdan imao. Tebi se ne živi i ne misli bez Vidovdana. Ti ništa i nemaš nego Vidovdan, koji te je u pepeo hiljadu puta pretvorio.
Tebe ne brine to što je Vidovdan od tebe učinio. U što te pretvorio, samo da znaš. Ne možeš da znaš jer te više ne bi bilo da to znaš. Bio bi samo Vidovdan. I ništa te više ne bi zanimalo. Ne bi bio više čovjek. A šta će ti čovjek, ako si već Vidovdan, - lijepi Lazare, kosovski božure?
Ajde ti to pričaj nekom drugom. Ne udaraj nam tako na mozak i na dušu. I mi smo neko. I mi smo nečiji. Ljudi smo iako smo robovi. Znamo nešto, nijesmo pasli travu. Dobri smo kako nam je. Cio dan nam čepaju po mozgu. Sve gori od goreg. Sve grđi od grđeg. Sve teži od težeg. Čepaju, tabanaju, u kamen zatucaju. Žive nas u grob lijegaju. I evo nas još, kakvi smo da smo. Još ličimo na ljude iako čovjeka nikad vidjeli nijesmo. Kako ćemo ga vidjeti kad se sakrio u najgušći mrak. Duboko u naše jame i pećine. U stotione jama i kantara. Tamo gdje Vidovdan nikad ne dolazi. Pa imaj sažaljenja prema takvom čovjeku. Pa i on je insan Božiji. I za njega Bog zna. I drži ga na umu. I misli šta će sa njim biti. I hoće li ikad ikakva iskra u njemu oživjeti.
Lako je tebi kad si vidio Vidovdan. I ostao živ. I imaš priču i ništa drgo nemaš. Imaš pjesmu koju ne razumiješ. Ne razumiješ ali na Vidovdan je pjevaš. Osvoji te onako kao nikoga. I diže te u nebo, do Boga.
Ajde ajde, moj Vidovdane. Ima dana i bez Vidovdana. Možemo bez Vidovdana, ne možemo bez drugijeh dana. U Vidovdanu čovjek ne može izdržati minut. Što je bolje, što je viši od života? Pitaj cara Lazara ako ne znaš. Pitaj slobodno, ako te nešto tako muči i nagoni. Ne možeš znati, ako ne vidiš. A kako ćeš vidjeti, kako tamo nikad nijesi bio? Crnio se, ko si. Ne gledao dana bez Vidovdana.
Ako si vidio Vidovdan, drugi su ti dani postali mjesečeve noći. Ne znaš ima li ih ili ih nema. Ne znaš gdje danuju, gdje noćivaju. Ne znaš jesi li živio u njima ili nijesi. S Vidovdanom živiš iz korijena. I činiš sve što što od tebe zatraži. Manji od makova zrnca. Lakši od vazduha. Ljepši od sunca.
Nazdravlje Vidovdan.
(Autor je književnik)