- Autor: Ranko pivljanin

A koje budale su smislile da na testu iz male mature stave fotografiju Dositeja Obradovića kod žive Kije Kockar ? Pa se sad išćuđavaju što su maturanti srpskog prosvjetitelja miješali sa Kolumbom, Vaskom de Gamom, Julijem Cezarom, Jovanom Cvijićem, Teodorom Ruzveltom, Lujom IV…
A da su za primjer uzeli pomenutu pobjednicu „Zadruge“, učinak bi bio stopostotan, osim ako bi neka nepažljiva adolescentkinja upisala Tijanu Ajfon ili Sandru Afriku. Sa Cecama, Sekama, Karleušama nema šanse da bi je pomiješale, jer je tu gradivo toliko utvrđeno da se ni slučajna greška ne bi mogla omaći. Ispada da su oni autori udžbenika koji su za gramatičke primjere stavljali novokomponovane stihove („Sećaš li se, lepi grome moj“- sjećam, kako se ne bih sjećao) znali šta rade a mi ih nepravedno razapinjali i glumili jezičko i moralno čistunstvo. Ljudi su samo išli ukorak s vremenom i izlazili u susret vladajućem ukusu, vrijednostima i društvenim stremljenjima, sažetim u rimejk svetog trojstva devedesetih godina – koka-kola, marlboro, suzuki…!
U stvari, treba da budemo ponosni što su nam djeca Dositeja Obradovića miješala sa ovim ljudima a ne sa, primjera radi, Dačićem, Vučićem, Šešeljom, Mrkonjićem, Rističevićem, Vesićem ili, pak, sa Kristijanom Golubovićem, Zmajem od Šipova, Acom Lukasom i sličnim veličinama. Moglo bi se reći, vidan napredak u našem obrazovnom sistemu. Bravo za nastavni kadar! Triput ‚‘ura‘‘ za Ministarstvo prosvjete! Svaka čast, mladosti naša! Duboki naklon roditeljima koji su svoje naslednike znali usmjeriti ka pravim vrijednostima i istinskim idolima! Kapa dolje, televiziji i štampi koje sve te zvijezde temeljno promovišu! Ima nade! Ima nade?
E, pa nema nade! Nema, zato što se oni među našom omladinom, zbog kojih anonimni i nešerovani Dositej nije džaba krečio po zemlji Srbiji i koji bi ga sigurno prepoznali, spremaju da iz te Srbije zapale glavom bez obzira. Bar tako kaže istraživanje „Migracije studenata“ koje je na reprezentativnom uzorku od 11.000 studenata državnih i privatnih visokoškolskih ustanova u Srbiji sproveo kabinet ministarke zadužene za demografiju i populacionu politiku Slavice Đukić Dejanović. Prema ovom istraživanju, trećina studenata planira da po završetku školovanja ode u inostranstvo, pedeset odsto nema namjeru da se ikad vrati, a četvrtina onih studenata koji bi da odu već je riješena u odluci da to i učini, bez obzira na mjere koje bi preduzela država u namjeri da ih zadrži u Srbiji. Na pitanje „šta bi trebalo da se dogodi u Srbiji, a da ne odete“, jedna četvrtina koji planiraju da odu kaže da nema nijedne mjere koja može da ih zadrži, što je naročito razočaralo ministarku Dejanović.
Kasno ste se potresli, gospođo ministarka. Možda je i postojala jedna mjera da ti mladi i pametni ljudi ostanu a ona je podrazumijevala nemoguću misiju da negdje zauvijek izvezemo upravo vas koji tri decenije ništa drugo i ne radite nego „donosite mjere“ ali po krojnom araku sopstvenih interesa, ambicija i kalkulacija. Nijesu samo tri hiljade eura u Njemačkoj, pet u Norveškoj i deset hiljada dolara u SAD onaj presudni faktor za ovaj pogubni egzodus mladih Srbalja. Otjerala ih je negativna selekcija i realnost u kojoj im o sudbini odlučuju upravo loši đaci i izvjesnost da njihova tužna stvarnost bude i perspektiva njihove djece. Otjeralo ih je partijsko – klijentelističko zločinačko udruženje koje ovdje kvari i mrcvari tuđu djecu zajedno sa njihovim roditeljima, a svoju „pati po mračnim konzulatima“, što bi rekao Đorđe Balašević.
I na kraju, lako ćemo mi za Dositeja ili onog hromog Vuka. Jezik smo ionako „esemesovali“ i „izvajberisali“ do onomatopeje i neprepoznatljivosti pa zašto bismo prepoznavali i rodonačelnike naše pismenosti.
Problem je što je među onima koji će zauvijek napustiti ovaj raj u kome plata samo što nije petsto eura, biti više od 30 odsto studenata iz oblasti medicinskZih nauka. Liječiće nas oni koji ne razlikuju Epidaurus od epidurala.
wwwiskra.co