- Autor: Adis Nadarević

Stanovnici Bosne i Hercegovine su u poslednje vrijeme navikli da im iz Unsko-sanskog kantona stižu dramatične vijesti i svjedočanstva o aktuelnoj krizi s migrantima iz Azije i Afrike. Jedna od takvih vijesti je i da se ovih dana u središtu grada Bihaća, u mahali u kojoj sam i sam odrastao, utopio dvadesetpetogodišnji migrant iz Pakistana. Ako ste mislili da je to top-vijest ove sedmice glede migrantske krize u Krajini, poprilično se varate.
Hudi Pakistanac se navodno utopio u pokušaju da prepliva s jedne obale Une na drugu, i to je – uz napomenu da njegov identitet još nije utvrđen – manje-više sve što se ove šture vijesti tiče. Na slikama koje su pratile vijest moglo se prepoznati da se nesreća desila otprilike tamo negdje između one dobro poznate četiri topole i one livadice gdje smo kao djeca igrali lopte protiv vršnjaka iz Tuk-mahale. I - to je to. Nije pisalo ni da je vijest šokantna, ni da su Bišćani njome zgroženi... Ništa osim natuknice da se radi o „još jednom nesrećnom slučaju“, što – ruku na srce – utapanje u Uni i jeste.
No, vijest koja je označena oznakom ŠOKANTNO i za koju je naglašeno kako je zgrozila Bišćane došla je dan nakon što nesrećni Pakistanac nije uspio dosegnuti daleku obalu Midžić-mahale i donosi nam potresno svjedočenje o varvarizmu neviđenom na potezu od Ripča, pa sve do Srbljana. Prema izvorima koji su željeli ostati anonimni, primijećen je novi hobi među migrantima, a to je (čitaoci sa slabijim želucem nastavak rečenice čitaju na vlastitu odgovornost) da love divlje patke i potom ih roštiljaju. Ovaj, kako se suptilno navodi, migrantski „hobi“ navodno upražnjavaju isključivo migranti iz Avganistana, koji patke mame hljebom, a potom ih valjda hvataju za vratove, kolju, čerupaju i roštiljaju.
Love patke. Patkice. Naše patkice. Iz hobija. Patke koje su onomad svojim glasanjem spasile Bihać od najezde Turaka. I zato ih Bišćani vole. Okej, svako ko poznaje istoriju Bihaća zna da ga nijesu tada spasile, nego su tehnički samo odgodile ulazak Hasan-paše Predojevića u grad... Ali, Avganistanci jedu simbol bosanskog grada – patke?! I to samo Avganistanci, ostali valjda ili imaju nekog odgoja i respekta prema pačjoj istoriji Bihaća, ili jednostavno ne šmekaju pačetinu. Ili je ne vole sa roštilja, onako kako je pripremaju Avganistanci, kako se to može vidjeti na snimcima koji... Čekaj malo, kako to da nema snimka, ili bilo kakvog drugog dokaza koji bi potvrdio ovu vijest?
Razumljivo je da su izvori ove vijesti željeli ostati anonimni, iz opravdanog straha od nemilosrdne osvete avganistanskih patkoždera, koji redovno čitaju bosanske dnevne novine i prate šta se o njima piše. Ali, zar ne bi isto tako bilo razumljivo da je neko u današnje doba, kada svi u džepovima imamo kamere visoke rezolucije, uhvatio barem kakav mutan video na kojem par likova opušteno ćaskaju na tečnom paštunskom dok glođu batake unskih patkica? Ili makar snimio fotkicu migranta koji čerupa tu zlosrećnu živinu? Ili da je neko pokazao barem pepeo na poprištu veselog migrantskog roštilja?
Dakle, iako postoji mogućnost da se neko samo našalio s novinarima, koji su potom naivno plasirali ovu vijest, izvjesnije je da je antimigrantska histerija stvarno počela prelaziti svaku razumnu mjeru, i to je očigledno u izvještajima o svemu što je vezano za migrantsku krizu. Uzmemo li čak i da je „slučaj patka“ stvaran i da nije riječ o običnoj novinarskoj patki, način na koji se o njemu govori na više nivoa je sporan i ukazuje da ovo društvo uistinu ima daleko veće probleme od migrantskog patkocida.
Ako u prvoj aproksimaciji uzmemo da migranti stvarno jedu unske patke, ne bi li vijest trebalo da bude o tome kako na rubu države i društva imamo ljude koji su toliko očajni da u urbanoj sredini love hranu da bi preživjeli? Ili, na idućem nivou, da živimo među ljudima koji su u stanju gledati očajnika kako hvata, davi i prži divlju patku, umjesto da ga nahrane?
Da ne govorimo o nekim drugim nivoima društvene i građanske svijesti, gdje „Bišćani, koji vole i poštuju svoje patke“, mirno gledaju kako im pridošlice jedu „simbol grada“ i ništa ne preduzimaju da to spriječe? Zar građaninu koji voli i poštuje svoje patke i želi da ih zaštiti nije građanska dužnost da patkožderstvo lično spriječi ili prijavi policiji? Naročito u doba lovostaja, koji, kad je o patkama riječ, traje do septembra.
Nije vijest da ljudi možda iz nužde jedu divlju perad, nije vijest da ljudi možda mirno gledaju druge ljude kako skapavaju od gladi, niti je vijest da građani ne prijavljuju devijantno ponašanje nadležnim institucijama... Vijest je – eto – da migranti, konkretno Avganistanci, tamane patke iz hobija. Isto kao što je prošlog mjeseca bila vijest kako su migranti silovali djevojčicu u gradskom parku, o čemu, začudo, ništa nijesu čuli u policiji ili kantonalnoj bolnici. Isto kao što je bila vijest da pljačkaju kuće i da su krivi za lošu turističku sezonu.
Ne znam za vas, ali znajući sve ono što se priča o migrantima, meni ova priča ima još nekih nelogičnosti. Recimo, ako znamo da oni svi imaju puno para i nosaju najnovije ajfone – zašto roštiljaju patke, umjesto da odu na, recimo, jagnjetinu? Da sam ja migrant i da imam keša, kao što se govori da ga oni imaju, lijepo bih otišao na jagnjetinu, i to ne bilo gdje, nego kod Seje u Ljusinu. Svako ko je ikada probao pačje meso zna koliko je ono žilavo i da je jagnjetina stoput bolja i ukusnija.
Dalje, ako su siromašni i lijeni, kako se priča – zar im nije lakše ukrasti ili isprositi nešto siće za piletinu, koja košta svega dva-tri eura po kilogramu u svakom marketu? Da sam ja siromašni i lijeni migrant iz Avganistana, našao bih negdje euro-dva, utalio se s kakvim Palestincem za kokoš popola i, umjesto da hvatam, čerupam i roštiljam žilavu patku, frigao bih utovljenu koku.
I zbilja, kad smo kod kokoši, postavlja se pitanje zašto migranti u Bihaću love divlje patke kad uz dosta manje truda mogu negdje u Privilici naći kakvu koku živičarku pogodnu za roštilj?
Naravno, ne treba stvari mjeriti prema sebi i ovdje se samo pokušavam staviti u situaciju u kojoj se nalazi prosječan migrant iz percepcije naših ljudi. Onih ljudi čije mišljenje pokušavaju oblikovati mediji, koji misle da im je veći šok glasina o roštiljanju patkica, nego vijest o smrti ljudskog bića koje je u 25. godini prešlo pola svijeta u potrazi za boljim životom. I onih ljudi koji neće dopustiti da ih lažne vijesti učine ili predstave gorima nego što jesu.
Zato, pošto vjerujem da mediji moraju biti odgovorni i činiti društvo boljim, kao odgovor na širenje nepouzdanih i neprovjerenih vijesti o migrantskom patkožderstvu, a u cilju podsticanja društveno odgovornog i poželjnog ponašanja, na usvajanje dajem sledeće:
Kratko uputstvo za ponašanje ukoliko vidite migranta koji hvata patku na Uni:
1. Uzviknuti: „Pušćaj patku!“
2. Ukoliko patka nije puštena, ponoviti uzvik nekoliko puta, uz eventualni dodatak psovke ili prijetnje policijom.
3. Uz riječi „Hir, tejk sendvić or ćiz paj“, na engleskom, ili „De sendvić, bujrum kajmakuše“, na tečnom krajiškom toplom govoru, nahraniti migranta u svrhu izbjegavanja ponavljanja sličnih situacija.
I migrant sit, a patke na broju, pa je l‘?!
Al Jazeera