Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Polovina građana ne vjeruje Vladi * Borovu brataničnu zaposlili pred izbore * Policija 10 godina ignorisala zahtjeve tužilaštva  * Isplatili A2A iako nisu uzeli 32 miliona od EPCG * Oči svijeta uprte u Helsinki * Narodna * Narod krpi ko stigne
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 16-07-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MIJOMIR PEJOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKE CRNE GORE :
Ministar Pavle Radulović okrenuo se sada Nacionalnoj turističkoj organizaciji, za koju želi da bude tutor lokalnim turističkim organizacijama.

Vic Dana :)

Šta plavušina mama kaže ćerki koja ide na sastanak?
– Ako nisi u krevetu do 12, dođi kući.


Dođe lik u teretanu i pita instruktora:
– Na koju spravu da idem da bih privukao što više žena?
– Na bankomat, on je tu ispred...


Šeta se zec šumom i ugleda jedan dugačak red. Odluči zec da vidi šta se dešava. Krene on da se progura na početak reda, govoreći:
– Izvinite, oprostite, izvinite...
Kad je konačno došao na početak reda, medo koji je stajao ispred njega kaže mu:
– Je`l ti mali, šta si došao ovamo? Mrš nazad.
I odgurne ga skroz na kraj reda.
Ali zeka ne odustaje. Ponovo to uradi, ali medo ga ponovo odgurne.
Ponovi se to tako nekoliko puta, kad na kraju zec popizdi i kaže:
– E sad ni neću da otvorim pekaru.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav
Ženski uragan u Americi
Ženski uragan u Americi Aktuelni „uragan” je drugačijeg smjera: žene Amerike banule su u politiku ne više pojedinačno nego kao uragan s namjerom da mijenjaju svijet unakažen muškim političkim i ratnim igrama
- Autor: Milutin Mitrović

Kada je 26. jula 1825. godine na dan Svete Ane uragan krenuo od Portorika ka Americi dobio je ime po svetici koja pada na taj dan i od tada (do nedavno) tropske nepogode su dobijale samo ženska imena. Aktuelni „uragan” je drugačijeg smjera: žene Amerike banule su u politiku ne više pojedinačno nego kao uragan sa namjerom da mijenjaju svijet unakažen muškim političkim i ratnim igrama. U 10 država SAD koje su prve imale primarne izbore za razne političke funkcije kandidovalo se 120 žena. Više od polovine ih je osvojilo kandidaturu za sledeće midterm izbore. To Amerika još nije vidjela. U Virdžiniji, gdje republikanci imaju jaku konzervativnu bazu, od 100 potencijalnih kandidatura 38 su osvojile žene – koliko ih je ukupno bilo u parlamentu Virdžinije za poslednjih 220 godina.
To nije isto što i istorijsko sastavljanje Seneka Fols deklaracije 1848, kada se u tom mjestu sastalo nekoliko žena da bi napisale kako ne žele da trpe ograničenja koja društvo nameće ženama. One iz pretprošlog vijeka borile su se i izborile za elementarna prava, a danas žene traže i osvajaju nešto više – učešće u vlasti i krojenju sudbine u mjeri u kojoj im postotak njihovih glasova to omogućava. Zato bez pisanih deklaracija demonstriraju kako su shvatile „da politika ima presudan značaj i da se demokratija prevodi u brojeve osvojenih glasova”. Borba za prava ne samo žena nego svih onih koji su isključeni iz upravljanja vodi se danas u parlamentima, te njih valja osvojiti i nametnuti kraj pogibeljnom muškom krojenju istorije. I ne mislim da to znači da će Marksova klasna borba biti zamijenjena rodnom. Upravo je to najveći kvalitet novog ženskog talasa.
Vraški mi se dopalo kako je Dubravka Ugrešić u romanu „Lisica” opisala taj vječno zakrvljeni rod koji vlada i bljuje otrov, od Hrvatske i Srbije do Amerike i Sjeverne Koreje. Pitam se da li je to uljepšana slika, ako imamo u vidu zločin učinjen u Srebrenici. Uvijek, uvijek su žene pokazivale više razuma i želje da se stane na put ubistvenim muškim igrama. Previše je Vulina na svijetu koji bi da svoj mlohavi testosteron liječe uvođenjem vojne obaveze, prijetnjama, ratovanjem i na bojnom polju, i u politici, i u ekonomiji i u obrazovanju i svugdje. Gotovo da nema institucije koja nije izgubila povjerenje ljudi, ako ga je ikada i imala. Na red je došao čitav jedan rod, da bude prinuđen da se preispita. Dakako, ništa se neće odmah bitno promijeniti čak i ako bi žene osvojile sva poslanička mjesta na predstojećim midterm izborima u SAD. Pokrenuće se proces, a to je ono što je revolucionarno. Amerika je umjela da bude zarazna u pozitivnom smislu, možda će opet. Poslednja nada da se ludilo na vlasti može smanjiti pripada ženskom rodu.
Riječ je o onome što je prije neki dan Jirgen Habermas definisao: „Danas su narodi ugnjeteni politički nekontrolisanim funkcionalnim imperativima svjetskog kapitalizma vođenog finansijskim tržištem bez korektiva. U strahu se povlačiti u nacionalne granice nije pravi odgovor”. U svijetu koji je u haosu, koji previre tražeći neki razuman izlaz iz ćorsokaka u koji ga je odvelo ekonomsko/političko jednoumlje mačo liberalizma preostalo je još samo malo neiskorišćenih mogućnosti i još samo malo nekorumpiranih društvenih zajednica. Žene su jedna od njih. U proteklih 10 godina zabilježen je zastrašujući rast feminicida u tzv. razvijenim zemljama. A 1993. godine OUN su izglasale Deklaraciju o eliminisanju nasilja nad ženama.
Haos je totalni. Skandinavija, koja je bila uzor efikasnog i socijalno uravnoteženog sistema, posrće pod najezdom populizma. Tvrdi se da je populizam produkt krize, propadanja, loše ekonomije – toga u Skandinaviji nema. A strepi se da bi 9. septembra kada građani Švedske izlaze na izbore Demokratski savez, malo ublažena donedavno ultradesna, profašistička partija, mogla da osvoji preko 20 odsto glasova i postane politička snaga bez čije se saglasnosti ne mogu donositi odluke i zakoni. U Norveškoj je populistička FRP – Partija progresa, već dosegla poziciju druge partije po broju pristalica. Još eksplicitnije populistička PerusS – Partija pravih Finaca, od prošle godine je u koaliciji na vlasti. Konzervativo populistička DFP – Narodna partija Danske, već podugo koristi svoju poziciju jezička na vagi da usmjerava politiku u pravcu koji bi prije desetak godina u Danskoj bio odbačen sa gnušanjem.
U odnosu na to, talas ženskog prodora u politiku Amerike (pretežno socijalističke orijentacije – većina ih pripada Sandersovim DSA – Demokratskim socijalistima Amerike u okviru Demokratske partije, mada ih je ne mali broj i u okrilju GOP – Republikanske partije) počinje da liči na protivtežu dominirajućem političkom mutljagu. Sasvim je moguće da američki novinari pretjeruju u svojim analizama, što zbog senzacije, što iz očajničke želje da se javi nešto novo i bolje od Trampa. Opisi pojedinih osoba daju jasniju sliku o kojoj se vrsti angažovanja radi. Sada već valjda malo ko još nije čuo za Aleksandriu Okazio Kortes, onu što je tvitovala svoje patike raspadnute od šipčenja „od praga do praga” i koja je glatko u predizborima demokrata oduvala Džozefa Krouvela, zvanog „kralj Kvinsa”, jer je suvereno držao svoj izborni okrug već dvije decenije. Aleksandria je samo 8 godina starija od dužine vladavine svog protivnika. Iako radnica, „plava kragna”, zadivljuje svojim obrazovanjem i jasnim idejama. Danas se od holivudskih zvijezda do tradicionalnog ostarjelog kadrovskog taloga demokrata svi trude da je podrže na pravim izborima u novembru.
Tu je Emi Mekgrat, pilot pukovnik, prva žena koja je svojim Hornetom sletjela na nosač aviona i koja želi da preboljevši posttraumatski stres, svoju neizmjernu energiju uključi u borbu Demokratske partije za miroljubivije, bolje društvo. Prosto je samljela profesionalnog političara protivkandidata na predizborima, pa obećala da će podjednako rastjerati ‚‘Trump boys‘‘ koji joj se nađu na putu. Piše se naveliko o tridesetogodišnjim Samer Li i Sari Inamorato što su oduvale političke protivnike u Pensilvaniji, o njihovoj vršnjakinji Elizabeti Fišer, koja je sa tromjesečnom bebom u rukama išla od vrata do vrata pozivajući potencijalne glasače da je podrže u borbi za pravednije društvo u kojem će živjeti njena beba i svi naredni naraštaji. Ima toga sijaset i ne samo u Americi gdje Melinda Gejts, supruga Bila Gejtsa, poziva na ravnopravniji odnos prema ženama u pretežno muškom rezervatu biznisa. Forbs je 11. jula objavio listu 60 najbogatijih žena. Bez finansijske moći žene u današnjem društvu nemaju šanse da steknu uticaj u krojenju politike.
Talas ženske samosvijesti se ne iscrpljuje zbivanjima u Americi. Navešću samo dva primjera: Malgožata Gersdorf, predsjednica Vrhovnog suda u Poljskoj koju je tamošnja desničarska vlast otjerala u penziju, stala je na čelo pobune i želje za vraćanjem na vrijednosti pokreta Solidarnost. Druga je Laura Činčila Miranda, bivša potpredsjednica pa predsjednica Kostarike, koja se žestoko bori protiv stranih pritisaka, koji bi da u tu zemlju ponovo uvedu vojsku i steknu novog kupca za svoje smrtonosno oružje. Osim Islanda, Kostarika je jedina zemlja koja nema vojsku. „Od kada smo odlučili da ukinemo vojsku – kaže ona – postali smo najsigurnija zemlja Centralne Amerike. Nije lako razumjeti, ali smo se tako oslobodili krvavih državnih udara i građanskih ratova, jer kad nema vojske problemi se moraju rješavati mirnim putem. Ukidanje vojske nam je omogućilo da novac namijenjen njoj usmjerimo u zdravstvo i obrazovanje”. Svakom je pod rukom internet na kojem može da se uvjeri u uspešnost ovog pristupa u Kostariki.
Čini mi se da dugujem objašnjenje zašto sam se „upecao” na ovu temu. Pa zato što imam utisak da se radi o nečem po karakteru sasvim novom. Ne bih počinjao od Ahotep iz XVI, niti Fu Hao iz XII vijeka prije nove ere, da bih opisao istoriju ženskih prodora ka vlasti. Dovoljno je poći od onih sa kojima je moja generacija savremenik: od Golde Meir u tek rođenom Izraelu, preko Indire Gandi, do Margaret Tačer gledali smo žene na vlasti koje su bile muškije od bilo kog muškarca. Danas naziremo i jedan novi fenomen: ne samo želju za sticanjem vlasti, nego borbu za građansko pravo političkog odlučivanja da bi se stvaralo drugačije, bolje i humanije društvo. Moguće je da će sve ostati na nivou propalih nada, pogotovu ako ne dobije podršku razumnog dijela i muške i ženske populacije. Ako udari u zidove (danas su to teško uočljivi „gumeni” zidovi) odbrane stečenih pozicija. Strahovito moćni finansijski, vojni, politički i slični lobiji svoje feude neće prepustiti društvenoj pravdi bez zloupotrebe moći, smicalica i laži. Lopovi i nasilnici su monopolisali budućnost ljudskog roda. Nedopustivo je miriti se s tim.
Peščanik.net

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING
loading...

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"