Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Kuljači 128.000 za smještaj policajaca * Oluja obarala drveće i lomila plastenike * Rajković: Sa dijelom DPS-a o promjenama - Joković: O tome nema priče * DPS sve učinio da ne budemo vlast u Tuzima * Tramp nas nije interesovao * Mali Perica i bradata učiteljica * Ukinuti praznici
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 18-07-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
LI MANČANG, ambasador Kine u Beogradu:
Za Peking je Kosovo Srbija i tako će ostati.

Vic Dana :)

Dolazi tip u kafanu i naručuje 3 rakije...
I tako danima...
Pita ga konobar:
- Izvini a zašto stalno 3?
- Imam brata jednog u Australijii, drugog u Americi i dogovorili smo se kad pijemo da pijemo svako za svakog.
Posle mjesec dana dolazi i taman da konobar sipa 3, a on traži 2...
Pita konobar:
- Izvinite da nije neki problem sa braćom kad naručujete samo dvije?
Ma jok... Sve je ok nego sam ja prestao da pijem.

Šta kaže Kinez kada vidi da nema hrane u frižideru?
- Ni kučeta, ni mačeta.
Došao Bosanac u prodavnicu i pita:
- Koliko je ova krema za sunčanje?
Kaže prodavačica: 20 maraka!
- Daj mi onda tri jogurta!







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Stav - datum: 2018-07-17
Smrt u prisustvu vlasti
Smrt u prisustvu vlasti
- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Ovo je vijest iz rutinske dnevne hronike: ubio se čovjek. Živio je u selu Jelašnica kod Niša, zvao se Miroslav Stojanović, imao je 44 godine i četvoro djece. Tri dječaka i jednu djevojčicu. Popio je etiol rastvoren u česmovači i tako umirao nekoliko sati.
Nekoliko sati pred smrt isjekli su mu struju, jer nije imao para da plati dug od 22.000 dinara. Ali, Miroslav se nije ubio samo zbog duga za struju, već zbog silnih dugova za sve što nije imao. Znao je da ga svakako ubija stid od bijede pred svojom djecom.
Ne znam da li je Miroslav imao televizor u svojoj ubogoj kući, da svakoga dana sluša kako nezadrživo idemo naprijed. Zbog toga što smo takvi, mrze nas komšije, zavide nam na svemu što je za njih nedostižno.
Smrt u prisustvu vlasti je sumračna formula za obrazlaganje kojem pribjegava država, kada je primorana da eliminiše člana društva: puškom, giljotinom, električnom stolicom, garotom, injekcijom. U Srbiji je ukinuta smrtna kazna, ali smrt od bijede je konačno rješenje.
Stojanović jeste umro u prisustvu ravnodušne vlasti i njenih bezdušnih razbojnika, pred licem neosjetljive birokratije i lokalnih šerifa i kabadahija. Pred vrhovnikom koji ne haje za ljudske sudbine, jer je njegova autistična prikraćenost za poimanje života nosilac ubilačkog virusa.
Čak i za jajoglave kreature kojima je on postao idol i vlasnik svačije sudbine. Šta ste očekivali, da vam se smiluje stvor čije su emocije izgrađene na ruinama zločinačke političke istorije, da se taj okrene iza sebe i vidi razvaline u kojima još postoje nekadašnji ljudi. Da pogleda naprijed i zapazi bilo šta drugo osim vječne vlasti, sve u strahu da njegovi protivnici već nijesu za njega spremili nasušni arsenal dugačkih motki uvaljanih u go.na.
Ubogu kućicu, koju je ko zna kako stekao Miroslav Stojanović, prodaće na dražbi nezajažljivi hajduci koji se predstavljaju kao javni izvršitelji, kako bi dug za struju bio namiren. Nije uzalud živio, ali je uzalud popio otrov rab Miroslav. Njegovi siročići ostaju nezaštićeni pred surovim egzekutorima i dužni su samo onima koji su ih satrli.
Ne želim da na ovom mjestu navodim slikovite paralele koje bi mogle da ukazuju na temelje trule kleptokratske države. Bezdušnost je u njenoj genezi: da nema obračuna sa sirotanima ona ne bi ni opstala. Taj obračun je potpun i zasnovan je na istrebljenju nesrećnika koji sami ne mogu da se brane. Država koja ih ubija želi samo da se ne opiru, da kao desetine hiljada penzionera odu odavde bez glasa.
Ko je još znao da u Jelašnici postoji čovjek koji se zove i preziva Miroslav Stojanović? Koga je briga za hiljade sličnih koji se bore sa svojom strepnjom da će im danas ili sutra neko uzeti sve što nemaju. Neko? Odredi smrti ubijaju pljačkom svega što je ostalo od potresne bijede Stojanovića i njegove potonule socijalne sabraće.
Ljudi često vjeruju da sve, pa i zlo ima svoj kraj. Ali čak i mnogi od njih pouzdaju se u odvratnog delegata strave. Što im je gore njihova je vjera veća, sve dok đavo ne dođe po svoje. A stiže i po đavola samog.
Sjećanje na Stojanovića trajaće nešto manje nego njegova agonija od etiola. Otišao je kao dobrovoljac, rodoljub, koji je svoju državu odbranio od sebe, jer više nema čime da plaća njen smrtonosni pohod.
Ne znam jesu li javili predsjedniku za Miroslava, morao bi da zna. Stojanović je sa svoja tri dječaka i jednom djevojčicom bar bio borac da se Srbija spase bijele kuge i ne nestane kao plodna zemlja bez naroda koji bi radio na njoj. Ali eto, nije imao niti je mogao da ima tih 22.000 dinara da plati za struju. Niti za bilo šta drugo. Imo je četvoro djece: jedva su prije njegovog odlaska stigla da saznaju koliko im malo treba.
Porodica nema para da sahrani Miroslava Stojanovića, smrt u prisustvu vlasti će svakako biti skuplja nego njegov život. Ali već će se naći nekoliko dobrih ljudi.
Živ nam bio, predsjedniče!
Peščanik.net

Komentari

Komentari se objavljuju bez zadrške.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj će biti izbrisan u najkraćem roku čim bude primijećen ili prijavljen, a autori spornog komentara rizikuju da budu prijavljeni nadležnim institucijama.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Najčitanije danas

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"