- Piše: Mihailo Medenica

Dakle, dvije zgrade za bogatune nad rijekom su ta velika pobjeda Srbije kojoj treba da kličemo?!
Dvije soliterčine basnoslovno skupog pogleda na jad, bijedu i čemer su dokaz nekakve tvoje pobjede, Aleksandre Vučiću, kako slavodobitno tvrdiš kličući krajputašima Srbije kukavno nazvanim „Beograd na vodi”?!
Veliš: „Prva pobjeda na rijeci koju smo danas osvojili”, skeledžijo obala tuge!
Zamorili smo se od Kije, Slobe, Lune…pa sad valja trunuti u novom rijalitiju ne pitajući kolika je cijena tvojih osvajanja porobljenih rijeka?
Vidiš li s te rijeke i tih kula rijeku gladnih, rijeku poniženih, rijeku obespravljenih, rijeku tužnih, rijeku bezidejnih, rijeku bolesnih, rijeku odlazećih…
Vidiš li možda rijeku koja je odnijela oca četvoro djece koji se zbog mizernog duga za struju pustio rijekom bez povratka i njegovu udovu koja nema za sahranu nesrećnika?!
Vide li se s te rijeke pritoke tvojih laži, obmana, prevara, izdaje?!
Koliko poraza košta ta prva pobjeda na rijeci koju ste danas osvojili, kako kažeš?!
Treba li sad oduševljeni netremice da gledamo useljavanje u „Beograd na vodi” da ne mislimo na iseljavanje Srbije s Kosova i Metohije?!
Krštavaš nas tom mutnom vodom, tom rijekom „koju ste danas osvojili” da ne pitamo za Drim, Sitnicu, Lab, Ibar, Pećku ili Prizrensku bistricu?
Šta je s tim rijekama? Slaviš li tako i Srbiju na njihovim obalama, ili si ih zahvatio u vedro i prinio krvnicima da njima operu ruke a šta ostane da poliju preko dečanskih, pećkih, gračaničkih, devičkih…kandila?
Samo reci, gledaćemo svi u kule dok ne umine eho nekrologa Srbiji Bedžeta Pacolija: „Vučić je čovjek kojeg će pamtiti istorija, on je prvi koji je došao na vlast u Beogradu i nije rekao Kosovo je naše”!
Naše jeste, Bedžete Pacoli, ali nije njegovo, Vučić nije Srbija koliko god se uspinjao da strahom ubijedi čitav rod kako je između njega i Boga znak jednakosti!
Rijeke koje teku našom svetinjom za njega su ponornice ali za Srbiju, zapamti, živa voda nasušna!
Dobro to zapamti, jer to što vam danas izdaje nije zahvatio sa svog bunara već iz duše Srbije, vapićeš za vazduhom sjutra kad počneš da se daviš u to malo što zahvatiš u dlanove da se umiješ…
Istorija će ga svakako upamtiti, baš kao što kažeš, kao jedinog „vladara” Srbije kojem su te svete vode ništa drugo do zatrovane s previše srpstva te neispravne za ljudsku upotrebu!
No, ne raduj se previše mučeni Bedžete, istorija jednako pamti da su izvori naši i naši će biti dovijeka, koliko god vam Vučić prinosio vedra s ušća izdaje i laži!
Možeš, Vučiću, “osvajati” rijeke i likovati s njihovih pustih obala, ali ne zaboravi da voda sve opere do crna obraza!
Možeš ti koliko ti volja veličati useljavanje kula „Beograda na vodi” kao istorijski uspjeh Srbije, ali ne pomišljaj da je Srbija korito koje ćeš istorijski voditi dubinama svojih plićaka…
Možeš ti kulama poparati nebesa, ali ne može njihovim temeljima nasuti brane na rijekama koje ne želiš da vidiš!
Na rijekama gladnih, očajnih, porobljenih, uniženih, prestrašenih, živih a umrlih, umrlih a neumirenih…
Ne možeš kulama sakriti vrtlog izdaje!
Što skuplji pogled to jeftinija istina- rijeke koje si ti pobijedio nijesu bujične već nasušne, rekoh!
Vodu možeš ustaviti, ali rijeku svojih laži, obmane i izdaje ne, nikako, pa sve da je prepriječiš onim trupcem od Vulina- vazda će plaviti zemlju, zemlju koju si opasao svojim kulama od pijeska ubijeđen da će izdržati kao grudobrani tvojih nepočinstava…