Piše: Ilija R. Miljanić

Rod šljiva oplemenjuje stara napuštena ognjišta, svanuća su drugačija i čine domaćinsku sliku koja stvara utisak rodnih đerdana s prstenjem godova. Kuće pred kojima ne cvjetaju šljive teško se mogu nadati zvjezdanom granju i lijepom gostu... U krošnji šljiva od pamtivijeka gnijezdo doziva piće, lelek i hranu od začeća do smrti čovjeka...
U Montenegru rodile šljive gdje nikad rađale nijesu i obijesni montenegrin kasapi i kreše grozdove nezrelih šljivika, jer ne zna porijeklo, ni majčino mlijeko... Od plastičnih kazana u kojima se miješa džibra ne može se proći ispod stambenih zgrada, jer narod nešto preliva i odliva... Priča se ovih dana u uništenom gradu Nikšiću da šljivovice neće faliti, a tehnologija „prepečenice“ može poslužiti samo za masiranja od visokih temperaturnih osilacija.
U narodu kažu ako rode šljive gdje nikad rađale nijesu da prijete glad i nemaština s mogućim tragičnim ishodima...
Razna ambisanja su otpočela u novom Montenegru pod NATO zaštitom, dolijeću helikopteri iz obližnjih NATO baza da navodno pomognu u danima velikih požara... Kažu gospodari gladi da mogu ponijeti tonu i po vode za gašenje vatre, zaista čudo neviđeno?! U gradu Nikšiću pred narodno oslobođenje, tj. 17. septembra na Trgu slobodnih heroja pojavi se odjednom policija pod punom opremom. Dovedoše konje preko dva metra visoke, narod naučio s interneta da takvi „ati“ služe za gaženje pobunjenika? Novi pločnik –Trg heroja u Nikšiću gradu ispuni se raznim natovskim oružjem i oruđem s dugim i kratkim cijevima i vozilima za hvatanje neposlušnih i njihovo trpanje u nove „furgon mlinove“...
„Ati“ uznemirili poneke građane, ratna oprema podigla pritisak starim proleterima u rasejanju i mnogi zatražili pomoć u hitnoj službi... Namjena Trga slobode za represiju s „atovima od Monaka“ s uperenim dugim cijevima u obližnje građevine i radoznale šetače čudo je od kojeg se kosa na glavi diže... Ali opet internet spasava i upućuje da se radi o cirkusu SAJ službe Montenegra... Nakon što su atovi uneredili trg, sva komunalna infrastruktura ribala je bijeli pločnik čitavo poslijepodne pa do kasnih noćnih sati da ne bi bilo bruke na zasjedanju funkcionera vladajuće vlastele Montenegra povodom 18. septembra, dana oslobođenja. Proleterijat u Montenegru i dalje duva u jedra jer „Zelenaški partizanski pokret“ oformljen još 1946. kod maršala Tita, ima namjeru da pokatoliči sve pravoslavne stare Crnogorce i da se tako konačno razveze Jadransko-jonska transferzala od Istre do Atine. Ovakva vaseljena na sreću je ništavna, tj. ukrajinsko i montenegrijsko novo bratstvo će se raspasti i uvenuti na zidinama stare, pravoslavne carigradske tvrđave. Umišljeni proleteri sa „prijerodom šljiva istrulih spica“ nemaju budućnost, a prošlost su izbucali u narodnim bibliotekama diljem Crne Gore. Ovih dana zapomaže dukljanski historik Radonjić, đak neokomunizma,da se iz petnih žila mora izučavati nova dukljanska historija ako se misli sačuvati budućnost novog Montenegra.
Premijer Marković dobro propagira program DPS partije, i multietničkih partija u savezništvu, a narodna misao i volja se tope u većinskom kazanu skupštinskog nadglasavanja bez obzira na ogromnu većinu pravoslavne narodne volje za ključna pitanja koja su napravila vječnu sramotu i izdaju nekadašnje pravoslavne Crne Gore: priznavanje američkog Kosova, preimenovanje srpskog- Vukovog jezika i ćirilice u bućkuriš zvani –čirbruka, ulazak u zločinački kišobran NATO pakt i dr. Sad slijedi dalja opsada naroda, da niko živi dočekati „socijalnu penziju“ neće s novim zakonom. Narod hipnotisan i ne diže mrtvu glavu iz potavnjele pameti, a mladi naraštaj osmišlja bježaniju kud koji mili moji...
Vidite, nije dobro što su zelene šljive rodile, evo se tumba utroba Montenegra od zaduženja preko tri milijarde, što znači da je svaka stopa napaćene crnogorske zemlje pod hipotekom.
Montenegrini, udrite muški, možda opet rode „plave šljive“ da listamo dane kao stare novine i tako popravimo ambisanja koja ste izrodili, stvoriVŠI plaćene i zamlaćene naraštaje...