- Piše: Magda Peternek
Od onih sam koji čvrsto stoje iza svog stava, što i ova rubrika potvrđuje već punih pet godina. Neću, i imam pravo da ne budem lažno skromna, pa da to ne smatram svojom vrlinom. Hvalisanje mi nije manir, ali ovdje nije riječ o tome, naprotiv, već davanje na značaju veoma važnoj i neophodnoj ljudskoj osobini, a to je snaga karaktera. Čovjek bez karaktera je samo neko ko vegetira, neko što samo kao biljka leluja na ovoj životnoj vjetrometini. Ja bih biljke, uz veliko uvažavanje, ipak ostavila da „rade svoj posao’’, a čovjeka smatram dostojnim one borbe koja mu je dolaskom na ovaj svijet i dodijeljena. Da bi se ovaj „let’’ izdržao kao što to Andrić reče „sa osmijehom stjuardese koja zna da na avionu nešto nije u redu’’, mora se imati snaga koja počiva u nama, a ona gaji, podstiče i oblikuje naš karakter. Oni koji su kao list na vjetru, koji ne znaju kad treba lijevo, a kad desno, oni kako bi naš narod rekao- „nit‘ smrde, nit‘ mirišu’’, nisu moji miljenici. Ne možemo svi biti isti, to je činjenica, ali se ne smijemo kriti iza nje, već se moramo truditi da je prevaziđemo i da na životnom putu budemo bolji i odlučniji. Možda neko pomisli da nisam emotivna i da pri ovom stavu ljubav ostavljam po strani, ali taj se grdno prevario. Emocije i ljubav smatram upravo glavnim nosiocima jakih i karakternih osoba. Oni koji ih zanemaruju, nikada, baš nikada neće biti na listi onih koje smatram kvalitetnim. A, da ih ima, ima ih vala. Teturaju i tumaraju po svojim životima, dezorijentisani i nesigurni. Ne bih im ja toliko zamjerila, ako su životne okolnosti uticale na takav odnos, ali njihovo nesuočavanje i nesusretanje sa svojom nesigurnošću ne mogu da tolerišem. Ono što me ljuti jeste njihovo ne samo neprihvatanje istine, nego negiranje ovih činjenica. Karakter je, dragi moji, ono što znate da ste vi sami, a ne ono što drugi misle da imate. On se stvara prvenstveno gradeći sebe u sebi, pa se onda tako važan i odvažan nenametljivo i neposredno useljava u druge. A dostojanstvo, taj glavni začin svakog čovjeka i mojih tekstova, temelj je i nosač „snažnog aviona’’ zvanog karakter. Nepostojanost stava postaje nepostojanost karaktera. Većina ljudi misli da intelekt čini čovjeka velikim. Oni nisu u pravu, ipak je to karakter. Mnogi griješe vjerujući da se u krupnim stvarima ogleda karakter. Naprotiv, on svu svoju snagu pokazuje upravo u sitnicama. Čovjek bez karaktera uvijek se plaši hrabrih i karakternih, i oni su mu uvijek neprijatni i nepoželjni. Misao koju ću danas ponosno podijeliti s vama pripada velikom Dušku Radoviću, a glasi: „Ako želite da budete bolji od drugih, ne smijete raditi ono što oni rade, i ne možete živjeti onako kako oni žive’’. Dakle, karakter se stiče svojim trudom, sopstvenom snagom i odgovornošću prema životu. Ne smatram karakternim one osobe koje podilaze drugima, pravdajući to svojom velikodušnošću i tolerancijom. Naprotiv, vrlo su ljigavi u svojoj licemjernosti i kukavičluku. Ako me pitate da li principe smatram kao oličenje jakog karaktera, bez trunke uzdržavanja i razmišljanja odgovoriću-poštujte principe, ali nemojte biti vezani za njih. Jer oni isključuju ono što svaki zdrav karakter mora da ima, a to je traganje za saznanjima. Principi, ako se ukalupe, samo su šturi i sirovi, zarobljeni u svojoj ljušturi. Naš karakter najbolje se ispoljava onda kad radimo nešto dok nas niko ne gleda. Formiranje karaktera trebalo bi da bude glavni cilj svakog čovjeka. I važno je znati da se ljepota lica nalazi u ljepoti karaktera, ali i da oni koji govore samo lijepe riječi imaju loš karakter. Jak i stabilan karakter se ne može razviti u miru i tišini, tamo se samo može učvrstiti, ali se stiče kroz iskustvo pokušaja, izazova i grešaka. Samo tako se jača duša, nadahnjuje ambicija i doseže do uspjeha.
Zato, dragi moji, budite svjesni i samosvjesni, naravno i dobronamjerni. Završiću izrekom Nikolaja Velimirovića: „Može čovjek biti velik kao stručnjak, državnik, vojskovođa, ali niko među ljudima nije veći od čovjeka velikog u vjeri, nadi i ljubavi.’’ Čvrsto grlim ovaj karakterni stav. I ja i moj bič, jer čovjek bez karaktera je kič.(Autorka je pjesnikinja)