-Piše: Boris Jovanović

Ostajte ovdje. I ako ste uzeli lovu. I ako ste marnuli šarene šuške koje mirišu opojno na zemaljski raj. Nekada je možda i bilo: uzmi lovu i bježi. Sada nema potrebe. Mislim, ima potrebe za mažnjavanjem opojne love, ali nema potrebe za bježanjem. Stoga, poručujemo kešolovcima: ostajte ovdje...
Nigdje se tako ne uživa u lakom kešu kao u lakokeširanoj državici u kojoj je sve na prodaju i u kojoj se s velikom mukom zarađuju samo male pare. Mala lova, sirota otpadnica, zarađuje se u znoju lica svoga. Velika lova, ozbiljna boginja, se ne zarađuje. Laki keš pada lako. Zbog toga je velika lova velika stvar posebno u maloj državi među malim ljuđima i velikim lovatorima.
Laki keš pokreće golemi svijet, pa kako da ne zavrti državicu-čigricu koja se zagrckuje od lakog keša. I u golemom svijetu jedina prava ideologija je laki keš. Oko lakog keša se i u golemom svijetu okreću sve teške stvari. Pa kad je tako u bijelom svijetu, logično je da bude još gore u crnoj državici…
Laki keš je hram u koji se pristupa lako i u kojem se dobija teška lova, a po religijskim lakokešovskim zakonima i oproštajnica svih već počinjenih i ubuduće počinjenih grijehova. Indulgencija sa žigom hrama lakog keša, odnosno grbom dvoglave zlatne koke, važi sve dok se poštuje strogo utvrđena lakokešovska hijerarhija. Laki keš je božanstvo kojem se prinose žrtve u kešu, a zauzvrat se dobija laki keš...
Ko je jednom osjetio nepojmljivu milinu lakog keša i moć tog šarenog božanstva, ostao je zauvijek vjernik jedine vjere koja odistinski vlada i bijelim svijetom i crnom državicom. Ideologija lakog keša je jača od religije, moćnija od svih ideologija, važnija od svih patriotizama, nacionalizama, šovinizama i ostalih izama, koje pretvara trajno i konačno u globalizam lakog keša. U lakom kešu je korijen teškog života na svim meridijanima i u svim državama, pa kako da ne bude i u našoj državici koja se odrekla svega, osim lakog keša...
Laki keš prosipa tešku krv i to radi sa nepojmljivom lakoćom. Laki keš prekraja i crta teške granice među državama i to radi nepodnošljivo lako. Laki keš od jednog naroda pravi dva i to radi urođenom lakoćom dijeljenja. Laki keš ruši i podiže crkve i bogomolje lakoćom koja je svojstvena samo lakom kešu. Laki keš kupuje i prodaje sve što nije za prodaju i što se ne smije kupovati i ta trgovina je najlakša i najisplativija trgovina lakog keša. Laki keš zapanjujućom lakoćom kojom sve pretrvara u rasprodaju na kojoj je bescijenje jedina vrijednost...
Sve je lako ideolozima i vojnicima lakog keša. Težina u bilo čemu se ubija lakim kešom. Sve što je lako stečeno priznaje se kao prava vrijednost lakog keša. Sve što je stečeno sa mukom nailazi na prezir idolopoklonika lakog keša. Laki keš se mrijesti brzo i lako u plitkoj i mlakoj vodi i tako umnožen i rasrđen vječitom glađu kupuje i prodaje snove o dubinama. Laki keš se lako i ubrzano koti u mračnim podzemljima, pa zarojen i bijesan kreće u obračun sa visinama. Tako dubine koje se ne mogu kupiti lakim kešom nestaju u mraku, a visine koje se ne daju za laki keš, nestaju u crnom oblaku. Laki keš nema granice ni na visinama, ni u dubinama...
Prava mjera lakog keša je plićak, podzemlje i ono što se može utopiti u plićaku i pridaviti u podzemlju. Laki keš i tu vrstu smrti koja se kupuje i prodaje pretvara u nepodnošljivu lakoću postojanja. Mnogi koji su bježali od hajki lakog keša pretvorili su se u hajkače koji mrze sve osim lakog keša. Stoga je laki keš tako neodoljiv u svojoj strašnoj i nemilosrdoj ljepoti...
Laki keš je učinio život teškim iako je sve što je teško u ovom i ovakvom životu učinio lakim. To je najtragičniji paradoks lakog keša. Priča o lakom kešu je smješnija od svake komedije i tragičnija od svih tragedija. Ta priča ima samo jedno i jedino naravoučenije: ko ne izabere laki keš, izabrao je teško stradanje...
(Autor je književnik)