-Autor: Gaj Verhovštad

Kada se Mark Zakerberg, predsjednik, direktor i suosnivač Fejsbuka, pojavio pred Evropskim parlamentom u maju, sugerisao sam mu da je izgubio kontrolu nad svojom kompanijom. Kao jedan od nekolicine političara koji su se ikada suprotstavili Zakerbergu lično, bio sam srećan zbog te prilike. Ali, i to me je isfrustriralo, nisam dobio nikakav direktni verbalni odgovor na bilo koje od mojih pitanja.
Ja nisam sam. Političari širom svijeta su se umorili od stalnih pokušaja Fejsbuka da izbjegne odgovornost u ime profita. S Fejsbukom mit „samoregulacije”, koji odavno iznose visoko plaćeni lobisti, ostavljen je da počiva u miru jednom za sva vremena. Prošli su mjeseci od kako se Zakerberg pojavio pred američkim Kongresom i Evropskim parlamentom, a na najhitnija pitanja o poslovnim praksama Fejsbuka nije odgovoreno.
Što se tiče skandala u vezi sa Kembridž analitikom, još nije jasno šta je Fejsbuk znao i kada je to znao. Jednako je nejasno u kojoj je mjeri strano miješanje kroz Fejsbuk doprinijelo izboru američkog predsjednika Donalda Trampa i koliko je uticalo na ishod referenduma o Bregzitu u Velikoj Britaniji.
Nije dovoljan samo kodeks ponašanja
Da li glatko širenje ciljane propagande na Fejsbuku i dalje predstavlja rizik za demokratske izbore? Niko ne zna, uglavnom zato što to Fejsbuk prikriva. Fejsbuk tvrdi da je popravio oblast zaštite privatnosti. Ali, s obzirom na to da nije sproveo sveobuhvatnu internu istragu skandala s Kembridž analitikom, kako je zahtijevao Evropski parlament, postoji dobar razlog da strahujemo da će predstojeći izbori za Evropski parlament u maju biti podvrgnuti dodatnoj stranoj manipulaciji.
Iako je Fejsbuk, kao i mnogi drugi digitalni giganti, potpisao „kodeks ponašanja” Evropske komisije o praćenju govora mržnje i netačnih informacija, potrebno je uraditi mnogo više. Kodeks ponašanja je preslab i ne uključuje vremensku liniju kada kompanije treba da ispune svoje obaveze. Osim toga, daleko više resursa je potrebno da se provede nova generalna regulativa o zaštiti podataka Evropske unije, da tehnološke kompanije ne mogu više tretirati penale za zloupotrebu ličnih podataka kao puke cijene poslovanja.
Evropi, takođe, nedostaje revnosno tužilačko-istraživačko tijelo koje može tehnološke kompanije pozvati na odgovornost. U SAD je Robert Miler, specijalni savjetnik koji istražuje rusko miješanje u predsjedničke izbore 2016. godine, izdao desetke optužnica, osigurao višestruke presude krivice i demonstrirao potrebu za osnaženim tužiocima u slučajevima koji uključuju društvene mreže. Vrijeme je da Evropa uhvati korak, prvo uspostavljanjem svog specijalnog tužioca da istraži napade na nedavne izbore, ali i bavljenjem drugim krivičnim djelima koja proizilaze iz zloupotrebe podataka.
Štaviše, Evropa hitno treba da razvije snažan mehanizam za praćenje i analiziranje ruskih dezinformacijskih kampanja širom svih država članica i na svakom jeziku. Tek će tada tužioci i druge vlasti za sprovođenje zakona imati ono što je potrebno da podstaknu svjedočenje i pruže efikasnu kontrolu protiv takvih napada. Pravom strategijom možemo spriječiti da platforme društvenih mreža služe kao ubrzavatelji pogrešnih informacija, identifikovanjem i zaustavljanjem propagandnih kampanja čim se pojave.
Raspad giganata nije isključen
Na nivou Evropske unije, radna grupa East StratCom, koju je Evropsko vijeće uspostavilo 2015. godine, trebalo bi da bude proširena i učinjena nezavisnom od diplomatske službe Evropske unije. Njen jedini zadatak bi trebalo da bude da identifikuje, analizira, izloži i razotkrije pogrešne informacije.
Dugoročno gledano, postoji samo jedan siguran način da se adresira prijetnja koju Fejsbuk i druge platforme predstavljaju za zapadnjačku demokratiju: regulacija. Baš kao što samoregulacija banaka nije uspjela spriječiti finansijsku krizu iz 2008. godine, tako ni samoregulacija u tehnološkom sektoru nije uspjela učiniti Fejsbuk odgovornim akterom.
Regulisanje tehnoloških giganata bi trebalo da počne dopunjenim pravilima o konkurenciji da se adresira monopolska kontrola nad ličnim podacima. Potrebne su nam nove regulative, da osiguramo odgovornost i transparentnost u algoritamskom procesuiranju informacija od bilo kojeg aktera, privatnog ili javnog. Ali, u konačnom, ne bismo trebali isključiti raspad Fejsbuka i nekih drugih tehnoloških giganata.
Vrijeme je
za pravu stvar
Ipak, to što sam rekao Zakerbergu u maju i dalje je primjenjivo: ne izgleda kao da ima kontrolu nad svojom kreacijom. Ali, sve i da ima, svi bismo trebali biti zabrinuti zbog „otvorenijeg i povezanijeg” svijeta koji on ima na umu. Samo zamislite desetke hiljada slabo plaćenih „uposlenika” Fejsbuka u Indiji i drugdje kako provjeravaju svaku našu riječ da odluče šta jesu lažne vijesti i govor mržnje, a šta to nije.
Kako je „Njujork tajms” nedavno otkrio, Fejsbuk je tako očajan da zaštiti svoj poslovni model da je unajmio sumnjivu PR firmu da proširi antisemitske dezinformacije o jednom od njihovih vodećih kritičara Džordžu Sorošu. Takvo nečuveno ponašanje sugeriše da Fejsbuk ima puno toga da sakrije. A desilo se da je britanski parlamentarni komitet tek zaplijenio interne Fejsbukove i-mejlove koji pokazuju da je ova kompanija možda znala za zlonamjernu rusku aktivnost na svojoj platformi još 2014. godine.
Nema sumnje da monopolska kontrola nad ličnim podacima miliona ljudi i nad protokom vijesti i informacija na internetu predstavlja jasnu i trenutnu prijetnju demokratiji. Menadžment Fejsbuka je po ko zna koji put pokazao da mu se ne može vjerovati da će se ponašati odgovorno. Nema razloga zašto bismo mi, ljudi, trebali vjerovati u bilo koje od obećanja ove kompanije da će upravljati našim podacima ili čistiti svoje djelovanje. Samoregulacija je doživjela spektakularan neuspjeh. Vrijeme je za pravu stvar.
(Al Jazeera)