- Autor: Joe Makaron

Iznenadna odluka američkog predsjednika Donalda Trampa da povuče američke snage iz Sirije podsjetnik je da ovo nije uobičajeno vrijeme u Vašingtonu.
Politički establišment i Kongres prisiljavali su predsjednika da se pozabavi ključnim spoljnopolitičkim izazovima, od Rusije do Saudijske Arabije, ali Tramp je imao asa u rukavu u vezi sa Sirijom. On je potvrdio svoju izvršnu vlast kod kuće efikasno se pomjerajući da ograniči američku moć u inostranstvu.
Sada je planirano da se 2.000 američkih vojnika povuče iz sjeverne Sirije u narednih 100 dana, ostavljajući iza sebe mnogo nesigurnosti i za saveznike i za neprijatelje.

Šta nam ovo govori
o Trampovoj
administraciji?

Nema jednostavnog objašnjenja za tajming i rezon ove odluke. Neki smatraju da Tramp koristi ovo kao distrakciju od svojih pravnih problema u SAD ili da je na njega uticao telefonski razgovor sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Drugi smatraju da je u toku pravljenje velikog sporazuma u Siriji i da su SAD prodale svoje kurdske partnere.
Nagađanja na stranu, Tramp priča o povlačenju već neko vrijeme, jer ne vidi nikakvu finansijsku ili stratešku vrijednost u držanju američkih snaga u Siriji. U martu prošle godine, predsjednik je ležerno najavio tokom skupa da će američke snage „otići iz Sirije, veoma brzo“.
Pentagon i Stejt department potom su udružili nastojanja da ubijede glavnog komandanta da SAD mora ostati, ali u aprilu je dao vojsci šest mjeseci da završi posao protiv grupe „Islamska država” u Iraku i Levantu (ISIL, poznat i kao ISIS). Ranije ovog mjeseca, Sirijske demokratske snage (SDF) koje predvode Kurdi, a podržava SAD, zauzele su grad Hajin, poslednje urbano područje koje kontroliše ISIL. Iako je ISIL i dalje prijetnja, Tramp vjeruje da je neophodno vrijeme dato vojsci dovoljno i da američki vojnici treba da dođu kući.
Njegova odluka je indikacija koliko je Tramp postao otuđen od svog tima za nacionalnu bezbjednost. U proteklih nekoliko mjeseci, konzervativno krilo njegove administracije koje predvodi savjetnik za nacionalnubezbjednost Džon Bolton i vojno krilo koje predvodi ministar odbrane Džejms Matis (koji je u međuvremenu podnio ostavku) dali su različite argumente za držanje američkih snaga u Siriji.
Bolton, koji je mjesecima zagovarao ideju širenja američke misije u Siriji da se odvrati Iran, sada nema apsolutno ništa da pokaže za tu ideju. On je uspio da ubijedi Trampa u septembru da pristane na neograničenu američku ulogu u Siriji. Međutim, njegova ideja „arapskog NATO-a“ očekivano nije bila održiva i Saudijska Arabija se čini neentuzijastičnom o finansiranju dugoročnog američkog prisustva u sjevernoj Siriji.

Nepovjerenje između Bijele kuće i vojske

Matis je, s druge strane,upozoravao na Boltonov avanturizam koji bi mogao nositi rizik konfrontacije sa Iranom i umjesto toga se zalagao za to da SAD treba da ostane u Siriji da se suprotstave ISIL-u i lobiraju za put prema rješenju konflikta. Ali i on je izgleda postao više izolovan u Trampovoj administraciji, posebno nakon što je izgubio ključnog saveznika ostavkom šefa osoblja u Bijeloj kući Džona Kelija.
Trampova odluka da se povuče iz Sirije mogla bi proširiti nepovjerenje između Bijele kuće i vojske, što bi moglo imati posledice u drugim ratnim zonama kao što je Avganistan, gdje predsjednik takođe vjeruje da bi američko povlačenje trebalo da bude neminovno.
Odluke o ratu i miru, tipično, Bijela kuća najavljuje u konsultaciji sa ključnim agencijama i Kongresom, ali način na koji je ova odluka organizovana odražava duboku podjelu u Vašingtonu po ovom pitanju. Moguće ostavke Trampove administracije mogle bi biti najavljene u narednim danima, sedmicama i mjesecima kao rezultat te odluke.
Važno je istaknuti da je američka politika o Siriji bila dramatično loša u proteklih sedam godina i Tramp je možda izveo iz tog jada. Balansirajući čin između Turske i Kurda nije postigao nužne dugoročne uslove za stabilnost u sjevernoj Siriji.
Vašington ne može sklopiti sporazum, niti se suprotstaviti Moskvi u Siriji, niti se čini uključenim u poboljšanje političkog procesa koji predvodi UN. Novi američki izaslanik za Siriju Džejms Džefri nedavno je doprinio konfuziji američke politike izjavom da američka administracija želi promjenu u sirijskom režimu, a ne promjenu režima. Kako je Bijela kuća prećutno odobrila, predsjednik Bašar al-Asad ostao je na vlasti do narednih sirijskih predsjedničkih izbora 2021, američki plan u Siriji pomjerio se na pokušaj da se unazadi i poremeti ruski plan.
Neki američki zvaničnici i dalje vjeruju da SAD može igrati odlučujuću ulogu u situaciji u Siriji i ostati u poricanju o ograničenjima američke moći na Bliskom istoku. Prisutne su i puste želje da bi Tramp ponovo mogao promijeniti mišljenje u vezi sa Sirijom nakon što sasluša svoje savjetnike, ali izgleda da ovoga puta nije tako.

Šta ovo znači za
druge igrače
u Siriji?

Ostala Trampova odluka ili ne, reputacija njegove administracije će vjerovatno trpjeti, jer je saveznici širom svijeta sve više doživljavaju kao nestalnu i nepouzdanu. Činjenica da SAD iznevjerava svoje kurdske saveznike otežaće drugim snagama na Bliskom istoku da im vjeruju.
Vrijedi spomenuti da 2.000 američkih vojnika u Siriji nemaju borbenu ulogu i njihovo povlačenje njih ne znači da će SAD izgubiti sposobnost da pokreće vazdušne napade kada su potrebni. Ali simbolika povlačenja je značajna kada je u pitanju snaga američke posvećenosti u Siriji.
Istovremeno, najočitiji korisnici Trampovih odluka mogu se suočiti sa nepredviđenim teškoćama, kao rezultat američkog povlačenja. Trampov potez prebacuje teret razrješenja situacije u sjevernoj Siriji na Rusiju i Tursku, što bi moglo dovesti do napuknuća u njihovom savezu dok se bore da popune vakuum koji su ostavile SAD.
SDF će se vjerovatno primaknuti Rusiji i proširiti svoj angažman sa Damaskom, potencijalno predajući granične položaje na turskoj granici sirijskom režimu kao način da se uspostavi tampon zona protiv mogućih turskih upada.
Što se tiče Irana, američko povlačenje iz Sirije moglo bi oslabiti njen argument za otvoreni ostanak u državi. A Trampova administracija mogla bi i dalje sklopiti sporazum sa Rusijom da umanji iransko prisustvo u Siriji.
Trampova administracija ima dosta tog da objasni u narednim sedmicama oko vremenske skale ovog povlačenja i šta američki saveznici treba da očekuju od napretka. Neizbježno američko povlačenje bez postavljanja nužnih uslova može dovesti do negativne reakcije ili u najgorem scenariju – otvorene konfrontacije između turskih i kurdskih snaga.
SAD nijesu imale strategiju kako ostati u Siriji, a sada je jasno da nemaju strategiju kako da odu. (Al Jazeera)

---