-Piše Magda Peternek

Volim novogodišnje praznike. Volim tu veselu i euforičnu atmosferu i radujem se toj razdraganoj slici. Iako mnogi te dane koriste samo za „kvalitetno’’ prejedanje i napijanje, čak mi ni to ne smeta, sve to ide u „paketu’’. Kad sam već kod paketa, naravno da je prva asocijacija, a ko drugi, nego stari dobri Deda Mraz. Svi se sjećamo tog slatkog i nestrpljivog iščekivanja da nam taj djed u crvenom sa velikom bradom pokuca na vrata i donese poklon. Jes’ da dolazi samo jednom godišnje, ali u tome i jeste draž, jer ne bi to bilo to kada bi nam paketići stizali svaki dan, jednostavno bi nam dosadilo.
Dakle, Deda Mraz je neko ko je obilježio naše djetinjstvo, i ko uvijek ostaje dio njega. Kad odrastemo, slijedi ono neizbježno pitanje, koje nikada ne gubi na snazi, a glasi: „Vjerujete li u Deda Mraza?” I stvarno, da li vjerujete, šta god se krilo iza tog pitanja, ili šta god se pod njim podrazumijevalo? Pravo da vam kažem, ja vjerujem, jer vjerujem da ima nade da nam bude svima bolje, jer želim i da mi budemo bolji.
Danas sam odlučila da se obratim Deda Mrazu i da mu jednim otvorenim pismom, prije svega zahvalim na svemu onome što je učinio za moje djetinjstvo, ali i da mu se izjadam za mnoge događaje koji su se desili kasnije i još uvijek traju. Pa da počnem...
Dragi moj dobri i nikad prežaljeni, pravi Deda Mraze. Kažem pravi, jer mi danas imamo jednog lažnog koji se predstavlja da je pravi, ali nažalost nije. Želim ovim pismom da ti na to ukažem i da te zamolim, ako ikako možeš da utičeš na to, da se taj lažni konačno objelodani, i da mu se skine kapa, pardon kruna sa glave. On već skoro četrdeset godina, nosi „tvoje” odijelo, vozi se „tvojim’’ kočijama (on ima veće i to zlatne), obilazi naša sela i gradove, mada mu je nekako Amerika najmilija. Doduše, tamo kad ode skida dedamrazovsko odijelo, jer tamo ne nosi poklone, već tamo ide da prosi i da „molitveno’’ doručkuje. Dragi moj Deda Mraze, hoću i ovo da naglasim. Taj lažni Deda Mraz lukavo se koristi još jednom tvojom osobinom, tj. tvojom dobronamjernošću i humanošću. Lažno se krije iza njih. Kao što ti pakete donosiš pred i za novogodišnje praznike, tako i on pred svake izbore, raznosi pakete po našim kućama, školama i raznim ustanovama. Pitaš se što? Pa zato da bi nam „ugodio’’ i da bi nas „obradovao’’, da bi nas ubijedio, pardon potkupio, da vjerujemo da je on pravi i jedini. Vrlo je „velikodušan’’ taj lažni Deda Mraz, jer kaže ovako- „Ako mi ne vjerujete i ako mislite da sam lažni, onda ništa od paketa i paketića sledeće godine. Zato fino primite poklone, otvorite ih, zagrlite me (čitaj, zaokružite me) i eto mene i sledeće, i naravno narednih četrdeset godina, minimum.
Ti si, moj pravi Deda Mraze, vazda bio od riječi, nikad nas nisi slagao. Obećanja su za tebe zakon. Za lažnog Deda Mraza su takođe obećenja zakon, ali prazna i lažna. Mi smo se, naš pravi Deda Mraze, slikali sa tobom, sjedjeli u tvom krilu i čuvamo te slike kao ikonu. Sa ovim lažnim, možemo samo da se „slikamo’’. U njegovom krilu sjede njegovi poltrončići i on ih ljulja li ljulja. Evo četrdeset godina, mašala.
Želim i ovo, moj dobri Deda Mraze, da „turim’’ na papir. Ti dolaziš iz velike daljine, prevaljuješ toliki put da bi nas obradovao, a ovaj lažni nam je tu ispred nosa, i pravo da ti kažem, na vrh glave. Zato te molim, pravi Djeda Mraze, da ovo moje pismo shvatiš ozbiljno i da uzmeš u obzir ove činjenice, koje sam ti danas izložila. Utiči na narod da se opameti i da nauči da prepozna i da konačno razlikuje pravog i lažnog Deda Mraza. Hvala ti, i molim te, dragi Deda Mraze ne skreći sa staze, što onom lažnom od srca želim u ovoj godini. I ja i moj bič. Jer lažni Deda Mraz je kič.
(Autorka je pjesnikinja)

---