-Piše: Dragan Mraović

Uvrijedio je istoriju i srpski narod, Ivica Dačić, prizrenski Srbin po rođenju, srećom slučajno, po sopstvenoj izjavi sklon busanju u prsa pred svojim narodom i klečanju u Briselu. Izbagatelisao je srpsku državnu kolijevku Zetu koja je to bila prije Kosmeta. Ako se ratosiljao rodne Metohije, još mu je lakše bilo da se ratosilja države srpskog kralja Bodina i kraljice Jakvinte: „Na kraju, Crna Gora treba najzad da shvati da u Srbiji nema nikakvog žala zbog rastanka sa Crnom Gorom. Srećan put, kamo sreće da se nikad nismo ni spajali”.
Tako govori politikant, a ne državnik, neko ko nema diplomatskog takta. Ko je Dačić da ništi Njegoša, Janka Vukotića, Petroviće, Karađorđeviće, Hajduk Veljka? Dačić nema pravo da govori u ime Srbije već samo u svoje ime, jer nije se država Srbija „spajala“ sa Crnom Gorom, no je na njenoj današnjoj teritoriji nastajala. Tako zbori novokomponovani neoliberal, koji je uništio ljevicu Srbije i od nje stvorio ispostavu američkih i briselokratskih globalnih interesa na štetu srpskog naroda. Nije slučajno da je Milošević iz Haga tražio da se on izbaci iz partije. Što to ne reče njemu ili Momiru Bulatoviću, Crnogorcima u prvom koljenu, dok im je bio potrčko? NIJE TAČNO DA NEMA ŽALA u Srbiji za Crnom Gorom - ima ga i to ogromnoga. TO JE NAJVEĆA RANA koju su Srbima nanijeli evroatlantisti - no se svi nadaju da je privremena ova nesreća koju je stvorio onaj kome je mjesto na smetlištu istorije i u Spužu - Gospodar Milo Britva, prepoznatljiv u Italiji po konspirativnom imenu „kapo dei kapi“.
Momčilo Vuksanović reče gospodstveno ono što je nedokučivo Dačićevom politikantskom umu, odnosno da bi to značilo ostajanje bez srpskog identiteta i gaženje svega onoga za šta su se Srbi borili. To bi bilo i pravdanje velike interesne ljubavi između Gospodarčića i Gospodara, „koji bolje da se nisu spajali“. „Dačićev „predlog da Srbi treba da budu koaliciono u Vladi” gotovo je nevjerovatan i nešto što se u ovom trenutku, makar što se mene i Srpskog nacionalnog savjeta tiče, ne bi moglo prihvatiti... To znači da bismo morali da podržavamo aktuelnu vlast u onom dijelu kada uvodi sankcije Rusiji, u onom dijelu kada podržava takozvanu i lažnu državu Kosovo i u onom dijelu kada se neprijateljski odnosi prema Republici Srbiji i našem jednorodnom narodu”. Da li je Dačić svjestan šta mu je rekao Vuksanović? I da predlaže Vuksanoviću da izda srpstvo? Umjesto da vodi računa o svojim sunarodnicima, Dačić baca Srbe, iz postojbine srpstva u kojoj je u Ribnici rođen Stefan Nemanja, tvorac Srbije, u ralje antisrpske kriminalizovane vlasti posluge evroatlantista neprijatelja srpskog naroda.
Izvjesni Mehmed Zenka otkriva „niz koje se uže spušća“ Ivica od Miljacke kada kaže da Srbi treba da uđu u Vladu mafijaškog kartela, jer „svaka opcija koja podržava vrijednosti koje mi hoćemo da sačuvamo je dobrodošla.“ Te „vrijednosti“ su Gospodarevo neprijateljstvo prema Srbiji, priznanje nezavisnog „narko-tačistana”, sankcije Rusiji, NATO pakao, negiranje srpskog identiteta i davanje legitimiteta vlasti zlotvora srpstva u Crnoj Gori.
Loše su prošli i Romi u milogori, pošto su samo dvojica zaposlena u državnom sektoru od 2014. do 2018, ali Srbi još gore. Lijepo je to opjevao Brana Crnčević, sin Đure, Srbina iz Crne Gore: „Nekad bejah Ciganin, a sada sam Rom. /Kakva divna promena u životu mom./Al’ sada nam stižu veseli saborci./Juče bili Srbi danas Crnogorci./Mene to ne zanima, ja teram po svom./Ja sam Srbin, Ciganin, Crnogorac, Rom...”
Dačić obeshrabuje Srbe i pruža podršku antisrpskom mafijaškom režimu. Za koga on radi?
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)

---