-PIŠE: Vuk Vuković

Pornografijom suvereno vlada, gotovo bi se dalo reći, jedna – operativna preciznost koja ukida svaki prizvuk opscenog. Razaranje aluzije, spontanog, ništa manje i organskog.
Tamo nema ničeg što bi moglo sablazniti, odvratiti, poreći; nikakva analiza, naprosto, nije primjenjiva; sve je udešeno tako da je rigoroznost neumoljiva, autoritet profesionalnosti gospodari nad i najmanjim ljudskim impulsom... Sve je stvar ugovora, tačnosti, nepogrešivosti... Tako dolazi do istine prema kojoj – pornografija jeste naučnost seksa!
Zavođenje, sa svoje strane, zahtijeva isuviše subjektivnog, koje će figurom neodređenog izvesti romantičarsko okolišanje, u kojem uzdiše nadočajno srce koje odbija da računa na pravila; šekspirizam koji je gluv i slijep kad se pred njim ispriječi pitanje i realnost klase. Osobenost želje koja još ne uključuje lukavost kojom upravlja potreba.
Otud je romantizam uvod u vrhunsko dangubljenje koje spletkari sa dokolicom u kojoj uzdiše uzvišeno nihilističko raspoloženje, osjećanje sebe i svijeta. (Johanes, zavodnik, ostaje aseksualan, i prvenstveno zrači duhom. Udaljen, maglovit, epistolaran, on je lik destilovane estetike oklijevanja, onog melanholičnog komformizma koji upražnjava duge sjedaljke sa voljenom, kako bi još jednom pretresao pitanje sadržaja. To je – simpatisanje sa tragovima neuroze, suicidalnost u lirskom prelivu, individum sociopate...)
Pornografija otvara pitanje kompleksa koji otkriva u vremenu oslobođene seksualnosti čiji govor nalazimo, danas, podjednako u svemu... I sve je prožeto jednom isforsiranom seksualnošću u kojoj je kastrirana želja.
Govor totalnog rata jeste seksualan, govor grada takođe, pa i govor saobraćaja, koji je nasilan, isključiv, perverzan, simbolizujući moć, pitanje jačeg, samu muškost koja je operisana od najmanjeg traga duhovnosti.
Međutim, ta seksualizacija realnosti isključuje prisustvo tijela. Ono je od drugorazredne važnosti, možda ni toliko. – U pornografiji, tijelo je dekor!
Tijelo pornografije: u prvom redu ono jeste tehnološka dimenzija, igra superiornih kadrova, gdje je preglednost suva, hladna, distancirana. Ovdje „užitak“ biva zahvaćen egzaktnim zaokruženjem jednakih epizoda; fragmentarna, pornografija je nastup bez predaha, radnja koja se utrkuje sa sobom, ubrzanje koje teži sve oposliti na nivou. To jeste pitanje vremena, kao što je to, uostalom, i novac...
Na tragu toga, pornografsko tijelo nije noćno, pohotno, žrtveno, prije je higijensko, bijelo, kondiciono, nalik nekakvom super svedenom upustvu koje već računa sa našim skrivenim, povučenim, prepriječenim potrebama, koje ne žele da budu ispunjene(!), već zahtijevaju da budu beskrajno rasložene, odložene, zakinute cilja. Tu se događa vrhunac dobijen u plastičnoj napetosti!
Konačno – pornografija ubija seks i ide na nivo iznad, na onu netaknutu (neonsku) čistinu, gdje počinje da nas uzbuđuje sâm lokalitet, sterilitet ambijenta, arhitektura moći u svom minimalističkom izdanju nadfunkcionalnog.
Ne može se poreći da smo kao beželjno društvo navučeni na onaj adrenalin koji je u stanju još jedino pokrenuti nasilno motorizovanje stvari. Zamislimo scenu u kojoj afro-bilder na hemiji uz pratnju Betovenovih tonova, u đavoljskoj kancelariji, drži čas iz seksualnosti!
U tom smislu, psihologija je smijeh izazvan paklenim sadržajem. Pornografija, još više usavršavajući taj scenario, počinje da se pretvara u stil: od garderobe do rječnika, pornografija pokazuje jedan poslovni, lijepi, beskrajno uspješni svijet, koji je prema svemu otvoren i dovoljno inteligentan da bez najmanjih problema na površinu izvede transfer složenih nagona.
Na drugoj ravni, koja je problematičnija, kreativnija, subjektivnija, imamo projekat „A Clockwork Orange“ (1971): mračna adolescentnost prestravljena i isfrustrirana vlastitom, neotkrivenom seksualnošću, te otud pribjegava prestupu, egzibicionizmu, autoanalizi koja u svemu prepoznaje ustrojstvo koje čini da realnost bude mučna i isprazna, mehanička, tupa i pretjerano „normalna“, u svemu, i prije svega, otuđenja.
(Zaista, pornografija nam predstavlja seks iz budućnosti, u kome će tijela biti sekundarna sjenka tehničke dominacije...)

---