-Piše: Jovo Pejović

Čudni su putevi Gospodnji, ali koliko nas razumije ovu izreku koja se odavno odomaćila u našem narodu? Čini se, mali broj. Daleko više je onih koji lutaju i koji još ne znaju istinu o Crnoj Gori, državi u kojoj su rođeni, ali i o svojim precima koji su se nerijetko preko noći prestrojavali i napuštali puteve koje su trasirali njihovi slavni preci. Tako je za sve one koji se ozbiljno bave proučavanjem istorijske prošlosti Crne Gore neshvatljivo kako su na prostoru Stare Crne Gore iz koje potiče najveći broj naših vladika, vladara i junaka, u kojoj su građeni temelji Mitropolije crnogorsko-primorske, neki potomci poznatih i priznatih porodica, bliskih vladikama i glavarima crnogorskim, preko noći postali vodeće ličnosti u osnivanju i propagiranju komunističke partije, ali i promovisanju neke nove Crne Gore koja nema blage veze sa Crnom Gorom iz vremena Petrovića. Petar II Petrović Njegoš je u svojim epohalnim djelima ovjekovječio mnoga bratstva i plemena u Crnoj Gori ističući njihovo srpstvo, čojstvo i junaštvo, kao neprevaziđene vrijednosti na prostorima gdje Srbi žive. Čuveni stih: „Mićunović i zbori i tvori, Srpkinja ga još rađala nije od Kosova, pa i prije njega“, najbolji je primjer za ovu moju konstataciju. Vjerovao sam do skora da se u Crnoj Gori ne može roditi neko ko će bez stida blatiti đenerala Janka Vukotića, čiji je doprinos herojskoj borbi za prenošenje slave o Crnoj Gori i Crnogorcima tog vremena neprevaziđen. Pitam se da li iko smije ćutati na optužbe o njegovom liku i djelu koje dolaze od nekih kvaziistoričara nedostojnih da komentarišu ovu po čojstvu i junaštvu, kao i po vojničkim vrlinama, nenadmašnu ličnost. Teško da ćete naći primjer u iole ozbiljnijoj državi u svijetu da naslednici politike onih koji su likvidirali velikog junaka Krsta Zrnova Popovića danas slave njegov lik i djelo, a da prethodno ne osude one koji su planirali i učestvovali u njegovoj likvidaciji. Takođe je neshvatljivo da nastavljači njegovanja revolucionarnih tradicija NORA-a slave ulazak Crne Gore u NATO i pozdravljaju podizanje spomenika vojnicima okupatorskih zemalja na prostoru Crne Gore. Najveći broj danas aktuelnih političara koji se nacionalno ne izjašnjavaju kao Srbi ne bi nikada bio to što su bili u jednom trenutku svog političkog djelovanja da nijesu imali podršku srpskog biračkog tijela. Srbi su, nažalost, kroz istoriju više vjerovali onima koji su se svako malo odricali srpskih korijena nego onima koji su čuvali tradiciju svojih predaka. Najviše mi smeta to što se takvi nazovi političari onog trenutka kada im podrška srpskog biračkog tijela nije potrebna bezočno okreću protiv Srba i njihovih interesa. Teško da možete naći jedan narod u Evropi koji se suočavao sa tolikim prevarama i s tolikom količinom naivnosti vjerovao da će se za njegove interese bolje boriti neko drugi. Danas je u Crnoj Gori postalo pravilo da unuci i sinovi proslavljenih srpskih junaka iz Crne Gore s nadgrobnih spomenika brišu natpise koji svjedoče o srpskim korijenima što govori o primitivizmu najviše vrste. Sjećam se vremena komunizma kada su svi izreda u svojim biografijama isticali da potiču iz siromašnih seljačkih porodica, pa potom radničkih, da bi nakon antibirokratske revolucije krajem 80-ih godina napravili preokret isticanjem da potiču iz bogatih porodica očigledno s namjerom da lakše pravdaju bogatstvo koje su dolaskom na vlast sticali pljačkom sopstvenog naroda. Ne sporeći hrabrost i ulogu poznatih komita u istoriji Crne Gore, ne mogu se oteti utisku da je među njima bilo i onih koji su zlostavljali i pljačkali sopstveni narod. Kao dječak sam slušao priču moje pokojne babe kako je jedan poznati komita iz Katunske nahije došao u obor mog djeda s namjerom da otme ovna. Djed to nije mogao mirno prihvatiti, pa je i ovna i komitu bacio na ledinu i nije mu dozvolio da ponizi našu familiju. Takvih komita danas najviše ima među aktuelnim političarima koji otimaju od naroda sve što se oteti može. Zato se čini sve da se u današnjoj Crnoj Gori uguši slobodna riječ i zabrani djelovanje crkve, srpskih partija i nevladinih organizacija, ali i izbrišu simboli i istorijske cinjenice koje svjedoče o srpstvu u Crnoj Gori. Da li aktuelni vlastodršci imaju pravo mijenjati istorijske činjenice i negirati ulogu i značaj onih istorijskih ličnosti koje su u temelje ove države ugradili vrijednosti koje su Crnu Goru činile srpskom Spartom? Niko nije mogao očekivati da će doći taj dan da se zvanična Crna Gora odriče najznačajnijih ličnosti i događaja iz svoje slavne prošlosti i da se slave događaji i ličnosti za koje niko nije znao ni da postoje. Ko je mogao pomisliti da će istoriju Crne Gore pisati oni koji su dobili zadatak da našu slavnu prošlost i herojsku borbu za slobodu prekriju lažima?

---