-Autor: Aleksandar Bećić
U nedelju naveče, kad joj vreme nije, Gospođa Fikus (poznata i kao
Ana Brnabić, vršiteljka dužnosti predsjednice Vlade Republike Srbije) pojavila se u programu nečega što se naziva televizijom. I to neposredno prije početka rijaliti programa, koji je dominantan sadržaj namjerno neimenovane kuće.
Ana se pojavila da bi kukala na teške uslove rada.
„Sinoć su se pojavila vješala na ulicama, ta nemoć prerasta u agresiju, to je politika linča. Izuzetno je teško raditi u ovakvim uslovima. Došli smo do toga da oni iznose vješala na ulice, a danas su pod punom ratnom opremom prijetili sinu predsjednika države
Aleksandra Vučića“, zavapila je gospođa Fikus.
Ana, da se razumijemo: Nisam pristalica vješala. Nikako. Smatram da je nepotrebno i necivilizacijski. Pristalica sam dugogodišnjih zatvorskih kazni i oduzimanja imovine stečene pljačkom i građanskih prava nosiocima vlasti. Kolika bi zatvorska kazna bila – to bi bilo na sudijama da odluče. U roku od 45 dana. Dovoljno je. To se zove „razuman rok“. Što se tiče oduzimanja imovine – to bi važilo za sve redom. Bez izuzetka. Oduzimanje građanskih prava bih zadržao kao ekskluzivnu privilegiju za aktuelni režim.
Nego, Gospođo Fikus, da vas pitam (bez namjera da rušim vaše prijateljske odnose sa predsjednikom Francuske Republike), da li ste čuli da su neke novine u toj zemlji članici EU objavile intervju sa
Emanuelom Makronom koji je zakukao što se na društvenim mrežama pojavljuje fotomontaža giljotine na trgu Konkord u Parizu?
Nisu, naravno. Prije svega zato što je fotografija bila fotomontaža. Mada, kad se pogleda namjera nekog tamo sa maketom vješala, i to može da se protumači kao fotomontaža, jer nije bilo jasno ko je i po čijem nalogu ponio vješala u protest u subotu.
I da se razumijemo, Gospođo Fikus: Jedan čovjek (mladić) je nosio maketu vješala. Jedan od onolike rijeke ljudi. I neka ste ga pronašli tako brzo. Nadam se da ćete istom brzinom pronaći i zadržati one koji su, recimo, prijetili novinarima Televizije N1.
Šta mislite, da li njima smetaju prijetnje koje dobijaju ne samo od nekih anonimusa, već i od visokih zvaničnika SNS-a (mislim na onog
Milenka Jovanova, specijalistu za vrijeđanje i etiketiranje žena. To je onaj što je suprugu
Vuka Jeremića proglasio šeficom narko-dilera u Srbiji, a posle za takvu uvredu, klevetu, nije odgovarao).
Šta mislite da li smeta atmosfera nasilja ženama koje poznaju Jutku? Ili recimo
Sinišu Malog? Da li atmosfera nasilja smeta onim ženama kojima lokalni šerifi obećavaju posao u zamjenu za seks?
Ni što se tiče prijetnji sinu Velikog Vođe, ni za to nisam. Ali jesam za to da nam se konačno odgovori kako je to sin prvog čovjeka ove zemlje fotografisan sa liderima „navijačkih“ grupa (a dobro znate da su u pitanju huliganske, narko-dilerske grupe).
Kažete, Gospođo, da vam je teško da radite. Teško je i novinarima da rade. Jedan moj bivši kolega rekao mi je da nemam pojma koliko sam srećan što sam izišao iz firme u kojoj smo zajedno radili. „Brate, ubiše nas. Sramota me je da dođem kući svako veče i objašnjavam majci i ženi da ono što su mogli da pročitaju – nije istina.“
Kažete, Gospođo, da vam je teško da radite. I meni je teško: Ne radim. Ne mogu, nisam podoban: „brate nemoj samo da mi to tražišâŚ Pa kao da ne znaš da svi znaju šta pišeš“, odgovorilo mi je više od tri urednika medija u Beogradu u poslednjih godinu dana. Nemam primanja. Imam kredit. Dijete. Ali, ko mi je kriv. Zašto radim ovo što radim o svom trošku? Znate li koliko mi je bivših prijatelja reklo u poslednjih šest godina da ne pišam uz vjetar? Ali, džaba. Ja samo uz vjetar.
Gospođo Fikus, mislim da je vama teško zato što je na ulicama Beograda u subotu bilo mnogo više ljudi nego što ste očekivali. Ne brinite: Još malo pa će nas biti taman toliko koliko treba. A onda ćete morati da napustite funkciju. I ne brinite: Neće vam ni dlaka faliti s glave. Mi smo pristojni ljudi i nikada ne bismo povrijedili ženu. A ni oca. Živjeli.
wwwkolumnista.com
)){kind=small}
