- Piše: Mirjana Jančovska

Bez obzira na to što je Makedonija mogla sagledati sve posledice koje je NATO alijansa ostavila za sobom nakon bombardovanja Srbije, kao i sve „benefite” koje su od članstva u toj zločinačkoj organizaciji dobile Hrvatska i Crna Gora, ipak su posegnuli za ulaskom u tunel u kojem se svjetlo nikako ne nazire. Važno je biti kontra Srbima, kontra pravoslavlju, kontra pravdi i svemu čojskom što vijekovima krasi naš narod.

Ako pažljivo sagledamo stvari, jasno je da je NATO svoju šapu stavio nad Balkanom još za vrijeme SFRJ, po sistemu zavadi pa vladaj, što se pokazalo uspjesnim devedesetih, ratnih godina... A da je cilj bio stvaranje albanske države, pokazalo se i nedavno, kada smo vidjeli kako se u Tuzima proslavljala pobjeda albanskih partija... Vijorile su se albanske zastave, dok srpsku trobojku nije moguće razviti ni na privatnom veselju, a da prije toga ne izdvojimo novac za plaćanje kazne koja je neminovna. Isti scenario nas čeka i na narednim izborima u Ulcinju, Plavu, Gusinju… Dok će za koju godinu i Bar doći na red.

Crna Gora i Makedonija, kao pravoslavne zemlje, prosto se silom okreću Zapadu, kako bi preko NATO alijanse bile kontrolisane kako u odbrambenom tako i u političkom i ekonomskom smislu. Uspješno smo transformisani kao država, ali i kao društvo, a još uspješnije smo potpali pod kontrolu Amerike.

Makedonci trenutno možda i imaju utisak da su ispali pametni, devedesetih su se izvukli iz Jugoslavije, od rata, naposletku i od „Velike Srbije”, ali će svakako Americi, Stoltenbergu i NATO družini morati da plaćaju dva odsto BDP od sopstvene sirotinje u kojoj se nalaze još od Josipa Broza pa evo do današnjih „sjevernih” dana. Zapad jesu, ali samo izmanipulisanoj Crnoj Gori, sa sve politikom koju vode Zaev i Ahmeti. Tako obmanuti Makedonci misle da su dobili sigurnost, nesvjesni da je na dobitku isključivo Amerika, kojoj nije bitno koliko su Makedonija i Crna Gora vojno jake, već da je postigla svoj decenijski plan da stavi balkanski poluotok pod svoju kontrolu.

Jasno je kako smo prije svega kao pravoslavci, a zatim i Srbi, doživjeli izdaju od vlasti u Crnoj Gori, kao i od bratske nam pravoslavne Makedonije, mi, iskonski tradicionalisti, karakterni i moralni, s ovo obraza što nam još jedino ostade, nakon što nas ogoliše kako strani tako i domaći izdajnici...

Svim svojim snagama moramo zaštititi ono što nam žele oteti, a samim tim i uništiti, bez čega bismo bili isti kao ONI, a to je ono što nas od svih izdvaja kao najduhovnije u nama- Kosovo I Metohija.

NATO tek tu ne sjedi skrštenih ruku, već vreba svaki potez bratske Rusije koja pokušava da spriječi realizovanje projekta „Velike Albanije” i njeno potpuno utemeljenje na Balkanu.

Posjetu Vladimira Putina vojno neutralnoj Srbiji mnogi u Crnoj Gori ne doživljavaju kao stratešku politiku u smislu stvaranja novih ekonomskih projekata, već kao teoriju zavjere i paranoju. Možda bi posjeta bila moguća i u Crnoj Gori, ali „čojski” smo Rusima „udarili” sankcije, tako da je svaka plodonosna saradnja s Rusijom nemoguća.

Zato crnogorskim vlastodržcima preostaje da kleveću i da se poigravaju nacionalnim osjećanjima kako bi ismijali Srbe, a ne vide da sami od sebe prave komediju spletkareći sa Zapadom, a protiv svega što je u korist pravoslavlja.

Ipak, moglo bi se reći da Putinov dolazak nije bio samo posjeta Srbiji, već poruka regionu, pa, kako god je ko shvatio, jer, podrška Rusije je ključna za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije, a uz njenu podršku, morali bi da pomognu i Crnogorci, tim prije što bi povukli sramno priznanje tzv. države Kosovo...

Nakon proslave u Tuzima i klicanja zločinačkoj UČK, moramo biti svjesni koliko je jedinstvo pravoslavnog življa bitno u očuvanju teritorijalnog integriteta Crne Gore.

Budući da mnoge države preispituju odluku o priznanju Kosova, nije zgoreg opomenuti crnogorsku vlast da i sama preispita svoju ishitrenu i nepromišljenu odluku prije onih koji već razmišljaju o tome, kao npr. Italija i Slovenija.

Čini mi se da o ovoj temi treba što češće da govorimo, jer imamo i vjekovno i istorijsko pravo, ali i na ono nebesko odakle nas opominju preci zarad potomaka